Eiffelov toranj služio je kao golema reklamna površina

Iako je danas najposjećeniji spomenik na svijetu kojem se naplaćuje pristup i kulturna je ikona Francuske, Eiffelov toranj nije uvijek bio tako cijenjen, niti ga se smatralo spomenikom. Kada je dovršen (1889.), bio je predmet žestokih kritika nekih od najuglednijih znanstvenika i umjetnika u Francuskoj – jedan ga je opisao kao “apsurdnu kulu koja dominira Parizom poput golemog crnog dimnjaka i pod svojom barbarskom masom guši Notre Dame [i druge poznate spomenike kulture].“

Toranj je imao komercijalnu i administrativnu ulogu. Tako je primjerice u njemu bio ured i tiskarski stroj novina Le Figaro, gdje se izdavalo posebno izdanje Figaro de la Tour. U Tornju se nalazila i slastičarnica te poštanski ured. U Prvom svjetskom ratu Toranj je imao vojnu funkciju – radijski odašiljač smješten na vrhu tornja ometao je njemačku radiokomunikaciju kada su se njihovi vojnici probili nadomak francuske prijestolnice.

Vjerojatno najneobičnije razdoblje u povijesti Eiffelova tornja počelo je 4. srpnja 1925., kada je postao najveća reklamna površina na svijetu. Toga se dana na njemu istovremeno upalilo oko 250 000 žarulja kao oglas za automobilsku marku Citroën. Svako je slovo bilo visoko 30 metara, vidljivo s udaljenosti od oko 100 kilometara. Oglas je skinut tek u prosincu 1934., kada je Citroën bankrotirao – ironično, dijelom zbog previsokih troškova struje.

Piše: Boris Blažina

Komentari