Priča koju danas donosimo vodi nas u 18. stoljeće na područje Škotske, konkretno Edinburgha. Priča je to o ženi koja je navodno preživjela vješanje i dobila priliku za drugi život. No kako je na vješalima završila i što se s njom na kraju dogodilo, pročitajte u članku kojega donosimo u nastavku.
Zašto je Maggie završila na vješalima?
Kao i sve priče čija je točna povijesna pozadina zamagljena i ova o Margaret Dickson dolazi u različitim varijantama. Sve se slažu da je rođena u Musselburghu, mjestu koje je udaljeno oko 8 kilometara od Edinburgha. Maggie je bila udana žena i imala je dobro uhodanu rutinu, no onda joj je muž otišao raditi na brod. Do tada je zarađivala kao prodavačica ribe, a nakon toga se zaposlila u gostionici. Nije jasno gdje se ta gostionica nalazila i kao mjesta njezina zaposlenja se spominju Kelso i Edinburgh. Neovisno gdje je od ta dva grada radila, na novom radnom mjestu se ludo zaljubila u gostioničareva sina i s njim zatrudnjela. Zanimljivo je da priča kaže da je ljubavnik bio poprilično mlađahan dok je Meggie tada imala samo 22-godine, pa se postavlja pitanje tko je koga zaveo. Sve žene koje su u to vrijeme bile optužene za blud, bile su izložene javnoj sramoti, zbog čega su nastojale izbjeći ovo sramoćenje na bilo koji način. Nije bilo rijetko da su pokušavale pobaciti koliko je to god bilo opasno, a neke su bile spremne na kraju krajeva i dići ruku na svoju novorođenčad.
Što je pokazala istraga?
Margaret koju su zvali i Maggie je skrivala trudnoću, i kada je potajno rodila, tijelo djeteta je bacila u rijeku. Nakon što je dječje tijelo nađeno, ona je odmah povezana s njegovim ubojstvom, i očito je da nije dobro skrivala trudnoću koja je bila javna tajna. Uglavnom u istrazi koja je uslijedila ona je priznala da je dijete njezino i nije zanijekala blud, ali je izjavila da je njezin jedini zločin pred Bogom kada je dijete u pitanju, to što ga nije pokopala već ga je bacila mrtvorođenog u rijeku.
Pitanje koje se ovdje postavlja je, je li dijete bilo doista mrtvo kako je Margaret tvrdila ili nije. Kirurg koji je pregledao tijelo je ustvrdio da je dijete prema njegovom eksperimentu s plućima bilo živo kada je bačeno u vodu. No sam njegov eksperiment s plućima je vrlo upitan u svojoj znanstvenoj objektivnosti. Neovisno o tvrdnjama kirurga ona je ostala pri svome do kraja da s ubojstvom nema veze. Obješena je 2. rujna 1724. godine na povijesnoj tržnici (Grassmarket ) u Edinburghu i tom prigodom se kao i obično na takvim događanjima okupila velika gomila željna morbidne zabave. Čini se da je poznavala krvnika Johna Dalgliesha koji joj je mogao pomoći da preživi vješanje. Naime, tome bi u prilog išao navod da si je tijekom davljenja uspjela osloboditi ruke i pokušavala olabaviti omču oko vrata. Zbog aljkavog posla krvnik je “nagrađen” pokojim kamenom od nezadovoljne svjetine. Nije jasno je li njeno tijelo doista visjelo uobičajenih 30 minuta kako se navodi, ali prije da nije. Nakon što je skinuta s vješala stavljena je u lijes i krenulo se prema mjestu pokopa.
Dilema može li netko biti kažnjen za isti prijestup dva puta?
Tijelo su pokupili obitelj i prijatelji i to nabrzinu kako ga ne bi preuzeli studenti medicine i drugi zainteresirani za skupljanje i prodaju ljudskih tijela te su brže bolje krenuli izvan grada. Tijekom vožnje uočeno je da iz lijesa dolaze prilično živi zvukovi. Dakle Margaret nije bila mrtva već je pokušavala izaći iz lijesa. Iako su neki smatrali da je treba ponovo objesiti, drugi su zauzeli stajalište da ne može biti dva puta kažnjena za isti prijestup. Sudci Visokog suda su se složili s ovim potonjim te su je pustili. Nakon toga ona je živjela još dosta dugo. Priče o Maggie se i tu razlikuju pa je prema jednim živjela još 25 godina, prema drugim čak 60, a imala je navodno još i djece.
Danas je poluobješena Maggie postala jedna od urbanih edinburških legendi, a u gradu se, u blizini mjesta njezine polulikvidacije, nalazi kafić s njenim imenom, pa ako vas put dovede do tamo zavirite u njega i pošaljite nam koju fotografiju iz unutrašnjosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
