Maje su, kao što je poznato, bili vrhunski matematičari, astronomi i graditelji, a njihove veličanstvene gradove krasila su vapnenačkih zdanja ukrašena skulpturama i tajanstvene stepeničaste piramide. Nažalost, u devetom stoljeću je započeo strmoglavi pad nekad najmoćnije civilizacije svijeta. Mnogo je teorija o nestanku Maja, no ona najuvjerljivija povezuje ga s dugim razdobljem suše, koje je započelo upravo tada. Naime, poluotok Yucatán, na kojem su izgrađeni najveći majanski gradovi, vapnenačko je područje gdje su rijeke i jezera rijetkost. Gradovi su zbog toga podizani oko ponora, u kojima se skupljala voda. Čini se da je upravo suša u devetom stoljeću dovela do propasti brojnih gradova, a one koji su opstali dvjesto godina kasnije je dokrajčila nova suša.
Smatra se da je sličan kraj doživjela još jedna napredna pretkolumbovska civilizacija. Kultura Anasaza, stanovnka polupustinjskih dijelova Sjeverne Amerike koji su podigli puebla, komplekse od opeke s oko dvije stotine prostorija, izgradili tisućama kilometara dugu mrežu kanala za navodnjavanje, izrađivali keramiku nevjerojatne ljepote i bili vješti astronomi, u dvanaestom stoljeću počela je rapidno propadati. Impresivni vodeni sustav, koji im je omogućio da – usred kamene pustinje – ostvare dvije žetve godišjnje, je napušten, prekinuta je gradnja puebla, a stanovnici su masovno bježali iz svojih domova. Uzrok sveopće propasti bila je suša, koja je pogodila čitav kraj, uništavajući usjeve. Nastupila je glad, toliko strašna da su se ovi miroljubivi ljudi odali kanibalizmu!
Piše: Lucija Kapural
