Duhovi Raynham Halla: Je li ovaj engleski dvorac uistinu opsjednut?

Raynham Hall, dvorac u grofoviji Norfolk, navodni je dom jedne od najpoznatijih engleskih sablasti – tajanstvene Smeđe dame. Deseci svjedoka, mahom vrlo uglednih, kleli su se da su vidjeli ovu prikazu vlastitim očima, a jedan fotograf ju je uspio ovjekovječiti objektivom. Je li se radilo o masovnoj histeriji koja se razvila oko jezive legende te jeftinu fotografskom triku ili je pak duh autentičan?

Prvo viđenje duha datira iz davne 1835. godine, kad je stanovita Lucia Stone, gošća na božićnoj zabavi u Raynham Hallu, ispričala kako je, nedugo nakon što je legla u krevet, ugledala “strašnu, paklensku prikazu” žene u smeđoj haljini, s licem koje je sablasno svjetlucalo te praznim očnim dupljama. Poduzetni duh te je noći stigao posjetiti još jednog gosta u dvorcu, sredovječnog muškarca prezimena Loftus, kojem je bila potrebna čaša viskija da bi mogao prepričati strahote kojima je svjedočio. Priča se prenosila od usta do usta, a duh je ubrzo dobio ime i prezime.

Prema najraširenijoj teoriji, Smeđa dama se za života zvala Dorothy Walpole. Riječ je o povijesnoj osobi: Dorothy Walpole (1686. – 1726.) bila je sestra prvoga britanskog ministra Roberta Walpolea i supruga političara Charlesa Townshenda, vlasnika Raynham Halla. Vikont Townshend bio je na glasu kao čovjek prgave ćudi, sklon nasilnim ispadima. Legenda kaže da je otkrio kako ga supruga vara sa stanovitim lordom Whartonom, zbog čega ju je kaznio na okrutan način: lažiravši njenu smrt, nesretnicu je do kraja života držao zatočenu u malenoj sobici, na kruhu i vodi, ne dopuštajući joj da vidi djecu. Kad je umrla, ovaj put doista, njen duh je, željan osvete, nastavio lutati dvorcem.

Godine 1836., u dvorcu je odsjeo kapetan Frederick Marryat, autor niza avanturističkih romana s radnjom smještenom na dalekim morima te osobni prijatelj čuvenog Charlesa Dickensa. Skeptik po prirodi, bio je uvjeren da su priče o opsjedutom dvorcu samo to, priče, a naumio je to i dokazati (njegova teorija bila je da su duha izmislili krijumčari koji su ordinirali u tom području, kako bi prestrašili znatiželjnike te se mogli nesmetano posvetiti svojoj prljavoj raboti). Umjesto cinična osmijeha, njegovo lice je trećeg dana boravka resila prestravljena grimasa – malo iza ponoći, na hodniku je ugledao zloglasnu prikazu, s dijaboličnim osmijehom na licu i fenjerom u ruci. Prestrašen, u nju je ispalio nekoliko hitaca, ali su svi prošli kroz njeno eterično tijelo!


Stotinu godina kasnije, pojavio se puno opipljiviji “dokaz” postojanja duha. Riječ je o fotografiji koju je 1936. snimio Indre Shira, fotograf časopisa “Life”. Fotografija maglovite prikaze, koja lebdi nad stubištem Raynham Hall, objavljena je na naslovnici časopisa “Country Life”, zajedno s jezivim Shirinim svjedočenjem o susretu s entitetom koji je na neobjašnjiv način premostio svijet živih i mrtvih. Fotka je izazvala senzaciju, no skeptici su vrlo brzo zaključili kako je riječ o pukom triku. Prema njihovom mišljenju, Shira se poigrao s dvostrukom ekspozicijom i masnom mrljom koju je namjerno stavio na leću fotoaparata. Iluzionist John Booth otišao je korak dalje: pred vlastitim je pragom uspio snimiti vrlo sličnu fotografiju, zamolivši asistenta da pojuri niz stubište prekriven bijelom plahtom te kasnije obradivši negativ u laboratoriju.

Piše: Lucija Kapural

Komentari