Duge uši, kratak fitilj: Kako je horda raspomamljenih zečeva utjerala strah u kosti najmoćnijeg čovjeka svijeta

Zečevi su na glasu kao plašljive životinje: u slučaju opasnosti, spašavaju se trkom, dosežući brzinu do sedamdeset kilometara na sat, a pritom često mijenjaju smjer kretanja. Onako mekani i pahuljasti, s nježnim ružičastim njuškama, uz to izgledaju kao utjelovljenje nevinosti i bezazlenosti. Upravo zato je teško povjerovati da je vojska uhatih dvojezubaca utjerala strah u kosti jednom od najmoćnijih ljudi u povijesti – Napoleonu Bonaparteu!

Evo kako je veliki vojskovođa doživio poraz koji ga je, uvjereni smo, zapekao koliko i onaj kod Waterlooa. Godina je 1807., a Napoleon, nakon potpisivanja mira u Tilsitu, želi proslaviti. Lov na zečeve čini se idealnom slavljeničkom aktivnošću, pa šefu osoblja Alexandreu Berthieru daje direktivu da preuzme organizaciju. Ovaj si je, doživjevši to kao veliku čast, uistinu dao oduška: organizirao je prekrasan piknik s biranim jelima, dovukao limenu glazbu s najboljim sviračima te, dakako, nabavio zečeve – tri tisuće komada, da budemo precizni. Lovci predvođeni Napoleonom bili su spremni na konjima, psi su uzbuđeno cviljeli, lovina je puštena iz kaveza… A onda je došlo do preokreta prispodobivog s čuvenom epizodom Monty Pythona. Umjesto da počnu bježati od lovaca, kao što bi bio red, tri tisuće raspomamljenih dugouhih vragova nasrnulo je na njih. Muškarci u odorama, mahom časnici, isprva su se svijali od smijeha, no veselje je zamijenio strah kad su shvatili da sve više zečeva navaljuje na njih. Napoleon je zaključio kako je nečasni uzmak bolji od časne pobjede pa se gracioznim korakom zaputio ka svojoj kočiji. Očito zlonamjerni zečevi trkom su ga slijedili, a legenda kaže da je veliki osvajač one najupornije panično izbacivao kroz prozor granom koju je usput zgrabio!

Zečeve nije opsjeo Nečastivi, kao što ste možda pomislili. Uzrok njihovog ponašanja valja tražiti u činjenici da Berthier nije ulovio divlje jedinke, već ih je otkupio od nekog farmera. Navikli na ljude, nisu ih se prestrašili, naprotiv – pojurili su prema njima očekujući hranu a ne metak!

Piše: Lucija Kapural


Komentari