U crnogorskom primorju, podno planine Lovćen, ugnijezdio se slikoviti lučki gradić Kotor. Zbog važna strateškog položaja, stoljećima je bio meta osvajača koji su prolazili ovim prostorima. Napadale su ga i opsjedale najveće vojne sile, tresao ga je razoran potres, a opstao je zahvaljujući svojim monumentalnim zidinama, koje na pojedinim mjestima dosižu visinu od dvadeset metara. Građene i dograđivane od devetoga do devetnaestog stoljeća, jedan su od razloga zbog kojih je Kotor uvršten na listu Svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO-a. Dugačke preko četiri i pol kilometra, zaštitnički opasavaju grad, protežući se od staklaste morske površine pa do tvrđave Sv. Ivana, smještene na vrhu brda. Ne zovu Kotor uzalud “Dubrovnikom u malom”; uostalom, njegov zaštitnik, sveti Tripun, slavi se kad i dubrovački sveti Vlaho!
Prema legendi, grad su osnovali Argonauti, u potrazi za Zlatnim runom. Ono što se zna jest da je star koliko i pomorska trgovina na Jadranu. Osim graditeljstva, ovdje su cvjetali diplomacija, pjesništvo, slikarstvo i zanatstvo, a srednjovjekovni Kotorani bili su na glasu kao vrsni oružari i zlatari. Tradiciju pomorstva, jedinstvenu u svijetu, već dvanaest stoljeća baštini čuvena Bokeljska mornarica, originalna bratovština s posebnim admiralitetom, nošnjom i tradicionalnim kolom.
Osim što će vas zadiviti, Kotor će vas po svoj prilici zbuniti. Riječ je o gradu-labirintu u kojem se lako mogu izgubiti i oni s izvanrednim smislom za orijentaciju te okom sokolovim, a šarmantnoj konfuziji dodatno doprinose maštoviti nazivi poput Trga od oružja, Trga od salate, Trga od mlijeka, Trga od brašna, Trga od drva ili Vrata od mora.
Piše: Lucija Kapural
