Eskimi, stanovnici golemog prostranstva od Grenlanda i Labradora na istoku do Beringova mora i sibirskih obala na zapadu, kao i nekih arktičkih otoka, od davnina njeguju uistinu osebujne običaje. Inuiti, kako sami sebe zovu, uspjeli su očuvati kulturni identitet unatoč preuzimanju civilizacijskih stečevina u novije vrijeme. Evo nekoliko običaja koje je ovaj polarni narod očuvao do dana današnjeg!
1. Vrsni su ribari i lovci na tuljane, morževe, kitove, karibue, polarne medvjede i mošusna goveda. Od ulovljene životinje iskoristit će svaki dio: od surove zime obranit će se odjećom od krzna ili kože, a od kostiju će napraviti igle, nakit ili naočale s uskim prorezima koje ih štite od snježnog sljepila. U prošlosti su plijen ubijali harpunima s otrovnim vrškom i tzv.”uluima”, noževima s polukružnom oštricom; danas preferiraju puške. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da su im meso i riba, često sirovi, gotovo isključiva hrana (jedan od najpoznatijih eskimskih specijalitetom jest, bljak, juha od tuljanove krvi!). Povremeno konzumiraju sezonske bobice, korijenje i alge, ali većinu biljne hrane dobivaju iz želudaca irvasa i jelena. Ugljikohidrati i prerađena hrana uopće nisu na njihovom meniju, a znanstvenici vjeruju da je upravo to razlog zbog koje gotovo uopće ne obolijevaju od raka niti moždanog i srčanog udara.
2. Najvažnija osoba u zajednici jest šaman (“angatkuq”), kojeg smatraju posrednikom između svijeta duhova i ljudi. Tradicionalno eskimsko vjerovanje jest animizam: ideja da duhovi upravljaju živim i neživim svijetom. Jedna od glavnih božica jest Sedna, gospodarica kitova, tuljana i ostalih morskih stvorenja, koja živi na dnu oceana. Dok ona pomaže ljudima u lovu, božanstvo Agloolik im, iz čiste zlobe, pregriza dno kanua ili otima plijen. Za plodnost je zadužena Akna; Amarok, bog-vuk, uzima živote onih koji su dovoljno blesavi da u lov odlaze sami; Sila nije lik iz turske sapunice nego personifikacija vjetra, a Nanook je moćni gospodar polarnih medvjeda. Eskimska verzija babe Roge je o Qualupalik, čudovište zelene kože, dugačkih noktiju i kreštava glasa kojim majke plaše neposlušnu djecu.
3. Tradicionalan ukop uključivao je umatanje trupla u tuljanovu kožu, nakon čega su ostaci prepušteni “dubokom smrzavanju” u tundri. Oko tijela je, u kružnom poretku, postavljano kamenje, koje je imalo olakšati prijelaz u zagrobni svijet. Prema vjerovanju nekih plemena, duh pokojnika selio se u tijelo susjedovog djeteta.
4. Premda je riječ o patrijarhalnom društvu, ženski poslovi, poput pripreme namirnica, smatraju se ključnim za preživljavanje i kao takvi su iznimno cijenjeni. Djecu smatraju “blagom” i nikad ih ne tuku niti posežu za “odgojnim šamarima”. A kad se mališani razbole, njihove brižne mamice pribjegavaju uistinu gadljivoj praksi: sišu im sline iz nosa kako bi se što prije “pročistili”!
5. U kulturi Eskima, pristojno je ispustiti vjetar za vrijeme obroka – to se smatra znakom zahvalnosti prema domaćinu!
Piše: Lucija Kapural
