Drevne legende “Otoka ptica”: Suze bogova, prolaz u drugi svijet i ribe koje razumiju ljudski govor

“Otok ptica”, “Rajski vrt”, “Otok vanilije”, “Beskrajna laguna”, “Otok ružičastog pijeska” -već nadimci Tahitija dovoljni su da vam pruže predodžbu o ovome čudesnom mjestu. Tirkizno more, koraljni grebeni, nepregledne pješčane plaže koje pod zalazećim suncem poprimaju nestvarnu ružičastu boju, obilje tropskih biljaka, dražesni bungalovi na vodi prekriveni palminim lišćem, podmorje nastanjeno žarkocrvenim koraljima, kornjačama te ribama svih boja i oblika… Zadivljujuća paleta boja, baš kao s Gauguinovih platna! Evo nekoliko zanimljivsti iz prošlosti ove rajske destinacije:

1. Tahiti, najveći otok u Francuskoj Polineziji, uljepšava južni Pacifik poput ponosne kraljice okrunjene prstenom veličanstvenih vrhova. Nalazi se u arhipelagu Društvenih otoka, a sastoji se od dva kružna dijela spojena prevlakom. Oba su vulkanskog podrijetla, a zovu se Tahiti Nui (Veliki Tahiti) i Tahiti Iti (Mali Tahiti). Prvobitno stanovništvo otoka su Polinežani, a najznačajniji europski istraživač koji je pisao o Tahitiju bio je Louis Antoine de Bougainville (1729. – 1811). Slikoviti opisi ovog Francuza u Europi su stvorili predodžbu o Tahitiju kao otoku na kojem ljudi žive sretno i jednostavno, neiskvareni civilizacijom.

2. Godine 1774., kad se iskrcao na Tahitiju, kapetana Jamesa Cooka (1728. – 1779.) dočekali su dobroćudni i znatiželjni domaćini, a on je na njihove osmijehe odgovorio topovskom kanonadom. Europljani su na otok donijeli hrpu opakih boleština: koncem osamnaestog stoljeća, tifus i velike boginje desetkovali su lokalno stanovništvo.

3. Nikakvi osvajači ni bolesti nisu uspjeli prebrisati mirnoću i životnu radost tahićanskog čovjeka. I danas, čim stupite na otok, ljubazni domaćini dočekat će vas tradicionalnim cvjetnim vijencem, hladnim čajem od vanilije i ručnikom natopljenim  mirisima. Tahićanke od davnina u kosi nose cvijet hibiskusa, a imate li šanse kod njih, vidjet ćete po tome iza kojeg uha je zadjenut: ako je riječ o lijevom, cura je zauzeta, a ako je riječ o desnom, slobodno krenite u akciju!

4. Vodopad Fautaua, visok 296 metara, spušta se niz vulkanske grebene tvoreći bazen uzburkane vode u podnožju, a u blizini njegova nižeg “kolege” Viamahuta možete stajati na mostu i gledati kapljice kako se raspršuju. Neki vjeruju da su upravo ovi vulkani tajni prolaz u drugi svijet. Drevna legenda veže se i uz jezero Vaihiura, toliko bistro da se doima poput golema kristala: u njemu, kaže priča, žive neobične ribe velikih ušiju koje razumiju ljudski govor!

5. Na Tahitiju se stoljećima pleše tzv. ote’a. Za razliku od havajskog hula plesa, koji je sporiji i graciozniji, karakteriziraju ga snažni pokreti kukovima. Plesači, odjeveni u suknjice od trave, stoje u nekoliko redova i izvijaju se u ritmu pahua, drevnog bubnja prekrivenog kožom morskog psa, o koji se udara rukama. Premda vam pokreti plesača mogu izgledati poput epileptičnog napadaja, riječ je o gestama koje prikazuju svakodnevne radnje: tako će muškarci oponašati pokrete veslanja, a žene pokrete češljanja ili hvatanja leptira.

6. Tržnica u prijestolnici Papeeteu prava je eksplozija zvukova, mirisa i boja. Lokalni trgovci nudit će vam suvenire, figurice od palmina drva, eterična ulja i mirodije, pustiti vas da se cjenkate za crne bisere i podučiti vas kako na više načina možete vezati pareo, tradicionalni odjevni predmet svih Polinežana (da, nose ih i momci!).

7. Uzbudljivu povijest Tahitija na živopisan ćete način osjetiti ako posjetite “Musée de la Perle” u Papeeteu – jedini muzej na svijetu posvećen isključivo biserima. Naime, polinezijski arhipelag bogat je školjkama pinctada margaritifera, koje u sebi kriju bisere neobične sivo-crne boje (lokalni stanovnici nazivaju ih “morskim jajima”). U muzeju možete vidjeti drevne uporabne predmete ukrašene biserima, kao i odjeću nekadašnjih vladara protkanu najvećim i najsjajnijim primjercima. Također možete doznati o legendama koje okružuju ove neobične dragulje iz mora: prastanovnici otoka bisere su smatrali suzama bogova!

8. Paul Gauguin (1848. – 1903.), legendarni francuski postimpresionist, posljednje je godine života proveo na Tahitiju (pokopan je na groblju Calvary na otoku Hiva Oa u Markižanskom arhipelagu, gdje mu se desetljećima kasnije pridružio jednako slavni “susjed”, belgijski šansonijer Jacques Brel). Ondje su nastale slike jarkih boja koje slave ljepotu ženskog tijela, odjevenog u šarene tkanine i okruženog gustim zelenilom tropske vegetacije. Muzej koji nosi njegovo ime nalazi se u Papeeteu, a osim upoznavanja s Gauguinovom umjetnošću, ondje možete vidjeti tiki, antropomorfne figure izrađene od drva ili kamena, koje su drevni Polinežani smatrali posrednicima između čovjeka i boga, a nerijetko su imale funkciju zaštite svetih mjesta i tjeranja zlih duhova.

9. Na Heiva Festivalu, koji se održava svakog srpnja i kolovoza, možete vidjeti umjetnike koji stvaraju čudesne drvene skulpture, slušati tahićanske legende o bogovima i ratnicima te sudjelovati u tradicionalnim sportovima poput gađanja kokosova oraha kopljem (teka), utrke kanuima (apai) ili uličnog šaketanja (motora’a).

10. Jeste li znali da riječ “tattoo” zapravo tahićanska? Legenda o Tohuu, bogu tetovaže, opisuje oslikavanje mora i riba predivnim bojama, a bojanje vlastite kože u polinezijskoj kulturi smatra se znakom ljepote. U drevna vremena, tetoviranjem se označavao ulazak djevojaka i mladića u punoljetnost. Duboko u prošlost korijene vuče i ceremonija hodanja po vatri. Tahua, visoki svećenik, zaziva uzvišene duhove vode i zraka, a potom bosonog hoda po užarenom kamenju. Prate ga pomoćnici, koji pjevaju i mašu granama iznad glave kako bi otjerali zle duhove.

Piše: Lucija Kapural

Komentari