Ako ste mislili da se vožnja u autobusu punom starčadi problematičnih higijenskih navika, nakon dana provedena na bijedno plaćenom poslu, može opisati kao pakao, razmislite ponovno! Opisi zagrobnih muka rezerviranih za grešnike postoje u većini religija i mitova a, za razliku od vizija rajskih naslada, više su nego slikoviti. Posebnu draž im, dakako, daje činjenica da traju zauvijek. Evo kako su mjesto na kojem valja napustiti svaku nadu zamišljali narodi sa sjevera:
Obala leševa, dom ubojica i razvratnika
Predodžba pakla u nordijskoj mitologiji dijametralno je oprečna onoj u kršćanstvu – umjesto vječnog roštilja, grešnike nakon smrti čeka pravi ledeni izazov. U usporedbi sa stanovnicima Niflheima, najnižeg od devet svjetova Stabla svjetova Yggdrasila, čak i Sibirci mogu reći da imaju ugodnu klimu: studen je tolika da nesretnicima otpadaju udovi. Pogađate, ponovno im narastu, samo kako bi mogli opet otpasti i tako ukrug. Mučilište je smješteno na mjestu pitoresknog naziva “Obala leševa”, a sveopći ugođaj beznađa zaokružuju vječna tama i magla. Ali to još uvijek nije sve! Mjestom upravlja divovska zmija Niddhog (“Razdirač leševa”), koja radi upravo ono što joj ime govori, i to zubima oštrim poput noževa. Odgovorna je božici podzemnog svijeta Hel, koja je napola živa žena a napola istrunuto truplo. Nakon Ragnaroka, nordijske inačice smaka svijeta, jednosmjernu kartu za Niflheim dobivaju najgori od najgorih, a to su ubojice, razvratnici i prekršitelji prisege. To se odnosi samo na duše onih koji su umrli od bolesti i starosti: duše ratnika, čak i ako su za života bili pravi gadovi, automatski idu u raj, Valhalu.
Bio dobar ili zao, pakao te čeka!
Tuonela, kraljevstvo mrtvih u pretkršćanskome finskom vjerovanju, za jedan pakao je relativno podnošljivo mjesto. U stvari se radi o nešto depresivnijoj inačici života na zemlji: umjesto fizičkih muka, duše koje se nakon smrti usidre na obalama rijeke Tuoni čeka vječnost ispunjena dosadom, samoćom i nedostatkom nade. Do odredišta ih vozi stari lađar, pandan Haronu u grčkoj mitologiji, a povremeno čak smiju primati posjete živih. Rodbini i prijateljima se ipak ne savjetuje da obiđu voljene koji su završili u paklu, Tuoneli – riječ je o putovanju s kojeg najčešće nama povratka. Naročito opasna je sama rijeka Tuoni, prepuna otrovnih, vječno gladnih zmija. Posebnost ovog pakla jest to što u njemu završavaju svi, i dobri i zli, pa moralna pouka u potpunosti izostaje!
Piše: Lucija Kapural
