Prvi slučaj anoreksije: Je li se djevojčica izgladnjela do smrti zbog religijskog fanatizma?

Prema nekim statistikama ljudi mogu preživjeti tri dana bez vode, tri tjedna bez hrane, ali te brojke su samo okvirne i ovise o više faktora. U smislu izdržljivosti važno je stanje nečijeg organizma i vremenski uvjeti u kojima se provodi apstinencija pa nije svejedno je li u tom trenutku vruće ili toplo; zbog čega će kod različitih pojedinaca taj vremenski period propadanja tijela biti različit. Poremećaji u prehrani zabilježeni su već u srednjem vijeku pri čemu su se oni najčešće povezivali s religijskim razlozima koji su osobi nametali ovaj vid apstinencije kao oblik duhovnog pročišćenja. Ovaj se poremećaj u znatno većem intenzitetu negoli prije pojavljuje krajem viktorijanskog doba. U odnosu na srednji vijek razlozi odbijanja hrane sada postaju bitno drugačiji, i način su na koji, najčešće adolescentkinje, počinju iskazivati protest prema očekivanjima društva ili pak pokušavaju na taj način postići određeni cilj.

Bolest kao “okidač” izgladnjivanja

Prvi slučaj izgladnjivanja u Walesu zabilježen je još sredinom 19. st., a vezan je uz djevojčicu Sarah Jacob. Djevojčica je rođena u ruralnoj sredini, u obitelji đakona, a u kojoj je imala ugledan položaj. Prema poznatim podacima Sarah se razboljela u devetoj godina života. Njezina bolest bila je karakterizirana napadima (nije zabilježeno kakvim), no uspjela se oporaviti nakon čega je izgubila interes za hranu. Nejasno je zašto je došlo do odricanja od hrane. Je li ovdje riječ o religijskim razlozima, koji su djevojčicu nagnali na odbijanje hrane, što je vrlo vjerojatno s obzirom da je živjela u pobožnoj sredini i da je i sama pokazivala gorljivu religioznost. Druga mogućnost se vezuje uz pojavu manipulativne anoreksije (anoreksija neuroza) koja je česta u inteligentnih adolescenata, bolje situiranih krugova. Nije nemoguće da je Sarah svojim nejedenjem željela postići nešto što nije mogla uobičajenim putem, ali je to, čini se, manje vjerojatno jer je čitav period njezinog nejedenja obilježen religioznim elementima, premda je jasno da je Sarah u sebe kontinuirano unosila određenu količinu hrane i na taj način lagala svoju okolinu.


Skepticizam

Sarah je postupno sve manje jela da bi na kraju, prema kazivanju njezine obitelji, prestala jesti. Kako se u okolini pročulo za njezin slučaj vrlo brzo je postala lokalna atrakcija koju su ljudi iz okolice posjećivali i darivali, što je za obitelji bilo više negoli dobrodošlo. Međutim, nisu svi bili uvjereni u ovu priču pa je tako prema cijelom slučaju skepsu pokazao lokalni kapelan, koji je organizirao bdijenje uz djevojčicu tijekom dva tjedna kako bi provjerio istinitost djevojčicinih tvrdnji. Kako Sarah nije bila pod stalnim nadzorom, nalazi nisu mogli biti pouzdani. Dvije godine kasnije, kada je Sarah imala 12 godina, djevojčica je i dalje  izgledala zdravo iako je ustrajala u tvrdnjama da ne jede odnosno da živi poput bretarijanaca od svjetlosti i zraka; zbog čega je odlučeno je da se ponovi eksperiment, ali  u strožim, kontroliranim uvjetima. U nadzor je bilo uključeno čak 6 medicinskih sestara. Kako ovdje nije postojala mogućnost potajnog uzimanja hrane, Sarah je naočigled propadala. Nakon samo nekoliko dana pala je u delirij, a po gubitku svijesti više nikada nije došla k sebi. Jedna od medicinskih sestara, kako se navodi u dokumentaciji, shvatila je da djevojčica umire te je zatražila od roditelja da joj daju hranu što su ovi odlučno odbili, bilo iz razloga što su uistinu vjerovali da njihovo dijete ništa ne jede bilo zbog sramote s kojom bi se suočili kada bi se ispostavilo da je cijela priča bila jedna velika laž.

Obdukcija i posljedice 

Nakon smrti izvršena je obdukcija tijela koja je pokazala da je djevojčica umrla od gladi. Prema bilješkama patologa tragično je bilo što su na djevojčicinim rukama bili vidljivi ožiljci koji su pokazivali da je ona pokušavala grčevito skinuti čep s kamene boce u kojoj se nalazila voda, a koja je bila odmah do njezina kreveta. Njezini roditelji su nakon toga osuđeni za ubojstvo kćeri pri čemu je otac kažnjen s godinu dana teškog rada dok je majka završila u zatvoru na šest mjeseci. Medicinsko osoblje je izbjeglo kaznu, iako je i ono trebalo biti kažnjeno jer je i samo snosilo velik dio odgovornosti za tragičnu sudbinu djevojčice. Sudbina ove prve tzv. anoreksične djevojčice iz Walesa otvara pitanje je li obmanjivanje javnosti bila njezina odluka ili ju je na takvu odluku naveo pritisak izvana. Bilo kako bilo tragično je završila svoj život u dobi od samo 12 godina.

Stav znanosti

Većina kultura poznaje i preferira određenu vrstu posta koja se smatra korisnim i poželjnim, ako se provodi kroz kraća vremenska razdoblja. Znanost kaže da čovjek ne može izdržati bez vode i hrane, iako se s vremena na vrijeme jave pojedinci koji tvrde drugačije. Ipak, nitko od njih, koliko je poznato, nije do sada prošao ovako rigoroznu provjeru poput Sarah koja bi uklonila sumnju u istinitost takvih navoda.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari