Divote konceptualne umjetnosti: Strpao izmet u konzervu i prodao ga za 160.000 dolara!

Da bi bio smatran umjetnikom, čovjek je nekoć trebao oslikati svod kakve kapele, izraditi skulpturu nekog junaka ili, u najgorem slučaju, nacrtati par šarenih kvadratića i nazvati to apstraktnim remek-djelom.  Danas, kad je na cijeni poetika šoka, dovoljno je upakirati vlastiti izmet, nazvati to konceptualnom umjetnošću i pronaći naivca s dovoljno para da ga kupi. Upravo je to učinio Piero Manzoni.

Ovaj samouki talijanski umjetnik posjedovao je sva obilježja rasnog konceptualca: imao je buljave, ekspresivne oči kao u netom upecanog šarana, volio se sprdati na račun obožavatelja, bio je lud kao šiba (odnosno pravio se da je takav) i odapeo je u dobi od dvadeset devet godina, što je itekako doprinijelo kultnom statusu i cijeni njegovih djela. Umjesto uljanih boja i kista, kako to čine dosadni slikarski štreberi, u stvaranju svojih besmrtnih djela koristio se materijalima kao što su krv, perje, fiberglas, vuna i koža oderanih zečeva. Napuhani baloni koje je nudio publici na probijanje nisu bili napuhani baloni nego “umjetnikov zarobljeni dah koji žudi za oslobođenjem”, kuhana jaja kojima je hranio posjetitelje izložbi nisu bila kuhana jaja nego “kritika konzumerističkog pristupa umjetnosti”, krepani zečevi nisu bili krepani zečevi… No, shvatili ste kako je stvar funkcionirala.

Ipak, najviše pažnje privukla je njegova instalacija iz 1961. godine, ljupkog naslova “Merda d’artista” (“Umjetnikova govna”). Ovo remek-djelo sastoji se od devedeset limenki koje je marljivi umjetnik napunio vlastitim izmetom, propisno ih zapakirao i ponudio na prodaju: dakako, uz objašnjenje da pokušava “dekonstruirati odnos između fiziološke i umjetničke produkcije”. Godine 2008. održana je aukcija Manzonijevih djela u čuvenom “Sotheby’su”: limenka broj 83 postigla je cijenu od 160.000 dolara! Što je anonimni kupac učinio sa trideset grama umjetnikova dreka, nije nam poznato.

Piše: Lucija Kapural


Komentari