Priroda se ponekad zna našaliti. Kako bi se drugačije, nego kozmičkom zafrkancijom, objasnila činjenica da je Donald Gaskins (1933. – 1991.), rekorder na području ubijanja -kako po broju žrtava, tako po okrutnosti u izvršenju zločina – bio visok tek metar i pedeset pet centimetara i imao dječačko lice s kojeg je osmijeh rijetko silazio? Netipično za serijske ubojice, živote je oduzimao iz različitih motiva: s jedne strane, činio je to iz koristoljublja, metodično i hladnokrvno. S druge strane, bio je psihopat koji je satima, ponekad i danima mučio žrtve prije nego što bi im prerezao vrat ili smrskao lubanju. Snalažljiv na ulici i u potpunosti lišen empatije, doslovce je postao stroj za ubijanje.
Rođen u Južnoj Karolini u vrijeme Depresije, bio je posljednji u nizu nezakonitih potomaka nezaposlene alkoholičarke. Čovjeka čije prezime nosi nikad nije upoznao: digao je sidro čim je doznao da ga čekaju očinske dužnosti. Majka je više-manje ignorirala Donalda. “Kepec, tutanj u svoju sobu!” rečenica je koju mu je upućivala kad bi dovodila muškarce na pijanu kopulaciju. To, nažalost, nije bio jedini dječakov problem. Kad mu je majka saopćila da se udala, u svojoj naivnosti vjerovao je da će se situacija u kući popraviti. Prevario se – osim ispijanjem poveće količine piva, nova glava kuće opuštala se mlateći posvojenu djecu, napose kržljavog Donalda. Dječak je sve više mrzio majku koja je dopuštala da ga tuku, a s vremenom se bijes koji je osjećao proširio na čitav ženski rod.
Donald je bio vrlo spretan s rukama, a automobili su odmalena bili njegova strast. Kao 11-godišnjak napušta školu i zapošljava se u susjedovoj automehaničarskoj radionici. Ondje se sprijateljio s Dannyjem i Marshom, starijim mladićima koji su slobodno vrijeme provodili u džeparenju i barskim tučnjavama. Shvativši da mali nije opterećen suvišnim moralnim skrupulima, mladi huligani primaju ga u bandu. Specijalizirali su se za pljačke benzinskih crpki, a lovu koju bi “digli” trošili su na alkohol i prostitutke. “Zašto bismo plaćali ono što možemo dobiti besplatno?” zamisao je koja se jednog dana rodila u Marshovu umu. Kompanjonima je “ljubazno” ponudio – vlastitu sestru! Nakon što su silovali djevojku, zaprijetili su joj smrću u slučaju da progovori. Ona je, međutim, ispričala ocu što se dogodilo. Lud od bijesa, čovjek je uz pomoć prijatelja pohvatao silovatelje i do krvi ih izbičevao, ne štedeći ni rođenog sina.
“Lekcija” koju je htio očitati dječacima pokazala se jalovom. Čim su im rane malo zacijelile, vratili su se starim navadama. Ovaj put opredijelili su se za krupniji zalogaj, pljačku bogatog posjednika. Misleći da nikoga nema u kući, oko ponoći su provalili kroz prozor, da bi se nemalo iznenadili ugledavši vlasnikovu kćer. Djevojka, koju je probudila lomljava stakla, dočekala je provalnike sa sjekirom. Danny i Marsh pobjegli su glavom bez obzira, ali ne i Donald. Poput lava bacio se na nesretnicu i istrgnuo joj oružje iz ruke. Sada, kad je moć bila na njegovoj strani, pružila mu se prilika da ostvari davni san. Snažno zamahnuvši, pogodio ju je sjekirom u glavu. Bijeli tepih za nekoliko minuta je postao crven.
Momak se, međutim, preračunao: djevojka je nekim čudom uspjela preživjeti. Štoviše, oporavila se dovoljno brzo da na sudu svjedoči protiv napadača. Ovaj put Gaskins neće umaknuti ruci pravde. Kako je bio maloljetan, završio je u popravnom domu, mjestu gdje će se ono malo zdravog razuma što mu je bilo preostalo nepovratno rastočiti. Druge noći boravka u toj ustanovi, skupina od petnaestak mladića iznenadila ga je na tuširanju. Silovali su ga, s takvom brutalnošću da je završio na operaciji debelog crijeva. Na slobodu je pušten na osamnaesti rođendan.
Zaposlio se na plantaži duhana, a s vlasnikom, pohlepnim i bezobzirnim čovjekom, ubrzo je našao zajednički jezik. Dogovorili su se da zapale posjed kako bi pokupili lovu od osiguranja. Nažalost, Gaskinsa je pri nedjelu zatekla jedna od radnica na plantaži. Stjeran u kut, dograbio je čekić i snažno opalio svjedokinju po glavi. Premda teško ozlijeđena, djevojka je ostala dovoljno prisebna da se pravi mrtva. Čim je Gaskins otišao, prijavila ga je policiji. Koncem te 1953. godine, osuđen na šest godina zatvora. Još jednom, postao je seksualna igračka snažnih, mišićavih zatvorenika. Sada je, međutim, već poznavao prvi zakon “džungle”: ubij ili budi ubijen. Odabrao je najkrupnijeg, najopakijeg od svojih zlostavljača, Hazela Brazella, i sitnim uslugama zadobio njegovo povjerenje. Kad je Brazell bio na zahodu, sa samo jednim stražarom ispred vrata, Gaskins je znao da je prilika koju je dugo čekao stigla. Ne oklijevajući, iz cipele je izvadio nož koji je ranije ukrao iz kuhinje i brzim potezom prerezao Brazellov grkljan. To ga je koštalo dodatne tri godine robije, ali je znao da nikad više neće biti ničija igračka.
Kad je izišao iz zatvora, imao je samo jedan cilj: udovoljiti svakom prohtjevu svoje perverzne mašte. Silovanje 12-godišnje djevojčice, iskustvo koje će kasnije opisati kao “osvježavajuće”, bio je njegov prvi potez na slobodi. S vremenom, shvatit će da mu trebaju sve snažniji podražaji. Kad je ugledao lijepu plavokosu autostopericu, točno je znao što će napraviti. Odvezao ju je u zabačeno močvarno područje, nekoliko je puta silovao, a potom je satima mrcvario nožem. Sirota djevojka još se držala za tanku nit života kad ju je bacio u močvaru. Gledajući kako tone, ispričat će Gaskins, osjećao se “kao da ga je obasjala zraka sunca”.Nesretna djevojka bila je prva u nizu autostoperica koje je pokupio i ubio na cesti između Sumtera i Charlestona – u prosjeku, nalazio je žrtvu svakih šest tjedana, eksperimentirajući s različitim načinima mučenja!
Jednog dana zabunom je pokupio je dvojicu mladića – kako su bili dugokosi i sitne građe, zamijenio ih je za djevojke. Spol ih, međutim, nije spasio. Prije nego što im je smrskao lubanje čekićem, obojicu je silovao i masakrirao. Na koncu im je odrezao genitalije nožem a potom ih, barem se tako hvalio, pojeo.
Apetit za ubijanjem uskoro ga je doveo bliže kući. Jedne hladne večeri, silovao je i ubio 15-godišnju nećakinju Janice Kirby i njenu prijateljicu. Dvije godine mlađa Peggy Cuttino, kći lokalnog političara, doživjet će jednaku sudbinu. Sljedeća žrtva bila je crnkinja Martha Dicks. Iz samo njoj poznatih razloga, Martha se zaljubila u Gaskinsa. Svakodnevno se pojavljivala ispred garaže u kojoj je radio i donosila mu poklone. Ovaj je bio hladan: sa svojih dvadeset, Martha je bila prestara da bi u njemu pobudila seksualni interes. Očajna, djevojka je počela izmišljati da su se njih dvoje upustili u tajnu aferu, čak se pohvalila da nosi njegovo dijete. Premda protiv krađa, silovanja i ubijanja nije imao ništa protiv, Gaskins iz nekog razloga nije tolerirao laž. Namamio je Marthu u garažu i ponudio je pićem koje je prethodno “začinio” otrovom. Izdahnula je za nekoliko minuta.
Uslijedio je možda najstrašniji od svih zločina. Kad ga je trudna poznanica Doreen Dempsey zamolila da prebaci nju i njenu dvogodišnju kćer Robin do autobusne stanice, s radošću je pristao. Umjesto toga, odvezao ih je u šumu i zatražio seks od Doreen. Ne želeći ga razbjesniti, žena je pristala. Ona, međutim, nije bila stvarni predmet Gaskinsova interesa. Kad je počeo razodijevati dijete, Doreen ga je na koljenima molila za milost. Kako bi je ušutkao, dograbio je čekić i smrskao joj lubanju. Na neki način, bila je to milost – Doreen nije morala gledati kako monstrum siluje njenu bebu a zatim je polagano davi!
Nitko još nije sumnjao da je Gaskins sadistički serijski ubojica i silovatelj, ali su neki poznanici znali da je spreman ubiti za prihvatljivu nagradu. Tridesetogodišnja Suzanne Kipper unajmila ga je da ubije Silasa Yatesa, momka koji ju je ostavio pred oltarom. Za 1.500 dolara, Gaskins joj je ispunio želju. Kako bi prikrio tragove, ubio je još četiri puta: žrtve su bili ljudi koji su mu pomagali u Yatesovoj eliminaciji. Waltera Neelyja, mentalno zaostalog momka koji mu je u više navrata asistirao u ubojstvima, ostavio je na životu, misleći da će mu u budućnosti biti koristan. Prevario se! Mučen grizodušjem, Neely ga je prijavio policiji. Gaskins nije ni pokušavao prikriti svoja zlodjela – šokiranim detektivima ispričao je da je ubio najmanje stotinu ljudi! Budući da je predstavnike zakona odveo do grobova svojih žrtava, izbjegao je smrtnu kaznu. U svibnju 1976. godine, osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.
Trebao je to biti kraj priče o Donaldu Gaskinsu. Ali, kako je žudio za prolijevanjem krvi, u zatvoru je prihvatio ponudu da likvidira stanovitog Rudolpha Tynera. Tyner je, naime, čekao smrtnu kaznu, ali po mišljenju Tonyja Cima, sina žene koju je ovaj ubio, nije umirao dovoljno brzo. U kaubojskim čizmama s izdubljenom petom, Cimo je Gaskinsu doturio plastični eksploziv C-4. Ovaj ga je podmetnuo u radio-prijemnik i doista ubio Tynera. Ovaj put, nije se imao čime cjenkati: osuđen je na smrt. Prije nego što je, u rujnu 1991. godine, sjeo na električnu stolicu, novinaru Wiltonu Earlu u detalje je prepričao svoj život. Razgovor je završio riječima: “Na neki način, moglo bi se reći da sam kročio božanskim putem. Kad odlučuješ tko će umrijeti a tko živjeti, to te čini prokleto sličnim Svevišnjem, zar ne?”
Piše: Lucija Kapural
