Demon voli Devon: Je li tragove u snijegu napravio Nečastivi?

Zima 1855. godine u Engleskoj je bila iznimno oštra, čak i u okrugu Devon na jugozapadu zemlje, poznatom po blagoj klimi. Topsham, ljupki gradić koji se ugnijezdio na lijevoj obali rijeke Exe, bio je prekriven debelim snježnim prekrivačem. Dana 8. veljače, u zoru, ravnatelj lokalne škole Albert Bransford krenuo je u šetnju, kako bi se nadisao oštra zimskog zraka. Sa zadovoljstvom je ustanovio da je i cijelu prošlu noć sniježilo, planirajući kako će djecu odvesti na sanjkanje. A onda je ugledao nešto neobično – niz tragova u snijegu dokle god mu je pogled sezao. Na prvi pogled, izgledali su kao obični otisci potkovanog konja, no Bransford je ubrzo shvatio kako nije riječ o tome. Širine šest i pol centimetara, tragovi su se nastavljali kilometrima preko livada i pašnjaka, bez prekida. Učenog čovjeka zbunila je činjenica da otisci nisu išli jedan ispred drugog, već su tvorili neprekinutu crtu. Ako je to bio konj, morao je imati samo jednu nogu i skakutati na njoj. A ako je stvorenje imalo dvije noge, moralo je pažljivo spuštati jednu nogu pred drugu, kao da hoda na špagi. Što je još čudnije, svaki je otisak bio vrlo jasan, kao da je žigosan u zaleđeni snijeg vrućim željezom.

S osjećajem jeze koji mu je želudac zavezao u čvor, čovjek je pozvao nekoliko prijatelja da mu pomognu dokučiti što se prošlu noć dogodilo. Ono što je užasnulo grupicu muškaraca bila je činjenica da su se stope nalazile na nemogućim mjestima: krovovima kuća, balama sijena, štalama i visokim ogradama – te prepreke očito nisu predstavljale nikakav problem za nepoznatog hodača. Kad su otisci, koji su imali razrez kao da je riječ o raskoljenom papku, pronađeni i unutar odvodnih cijevi promjera nepunih desetak centimetara, zavladala je panika: u viktorijansko doba, poznato po praznovjerju, nije trebalo dugo do donošenja zaključka kako se radi o nečistoj sili, preciznije, Nečastivom glavom i kopitima. Upravo u to vrijeme pojavili su se učestali navodi o “biću nalik na đavla” koje je viđeno i u drugim mjestima u okrugu. Muškarci su slijedili tragove naoružani puškama i vilama, a kad bi pala noć, ljudi su zaključali vrata i držali nabijene sačmarice pri ruci. Je li se radilo o produktu masovne histerije ili je Gospodar tame doista odlučio prošetati engleskom prirodom i uživati u čistom zraku, nije nam poznato. Ako se radilo o demonu ili nečem sličnom, boravak u Devonu očito mu je prijao – identične stope u okrugu su osvanule i nakon pune 154 godine!

Piše: Lucija Kapural

Komentari