DDT protiv malarije

Na fotografiji je prikazan dvokrilac marke Stearman tijekom operacija zaprašivanja insekticidom DDT protiv malarije u poljima kod Savannah, najstarijeg nastanjenog grada u američkoj saveznoj državi Georgiji. Tamošnja vruća i vlažna klima pogodovala je širenju malarije. Posljedice ove pošasti osjetili su prvi Europljani koji su se naselili na to područje 1734. godine. Bili su to njemački protestanti iz Salzburga koji su u SAD stigli iz vjerskih razloga, tj. zbog sukoba s katolicima. Njihova kolonija Ebenezer u početku je doživjela ekonomski procvat, ali je upravo zbog malarije, a dijelom i zbog štete koja mu je nanesena tijekom Američkoga rata za nezavisnost, napuštena 1855. Novo regionalno središte postao je obližnji grad Savannah, danas važan zbog industrije, ali i zbog svoje bogate povijesne baštine kojom privlači mnoge turiste. Savannah je u prošlosti također trpio posljedice malarije, žute groznice i trbušnog tifusa. Glavni prenositelji tih bolesti bili su komarci koji su živjeli u gradu i njegovoj okolici, pogotovo u obližnjim poljima riže. Liječnici u 19. st. nisu znali kako učinkovito izliječiti te bolesti, pa su osnovali Medicinsko društvo Georgije s ciljem koordiniranja borbe protiv navedenih bolesti. Njihov prvi veliki uspjeh bilo je uvođenje složenog sustava odvodnje kojim je znatno smanjena količina gnjezdišta komaraca malaričara. Već krajem 19. st. broj smrtnih slučajeva bio je prepolovljen. Idući korak bilo je masovno uvođenje insekticida u bare i odvodne jarke, što je pomoglo u kontroli broja komaraca. U sklopu potrage za novim rješenjima 1938. u gradu je osnovan Henry R. Carter Memorial Laboratory. Tamošnji su znanstvenici otkrili revolucionarni insekticid DDT (diklor-difenil-trikloretan). Taj se otrov opsežno primjenjivao od 1940-ih do 1960-ih te je imao veliku ulogu u iskorjenjivanju malarije u Europi i Sjevernoj Americi. Međutim, otkriveno je da DDT ima vrlo štetne posljedice na okoliš, pa je već 1972. zabranjen u SAD-u, a ubrzo zatim u većini ostalih zemalja svijeta.

Piše: Boris Blažina

Komentari