Čudo u Oakvilleu: S neba su padale tajanstvene želatinozne kuglice, a sljedećeg dana većina stanovnika je oboljela!

Dana 7. kolovoza 1994. godine, Oakville, mirni gradić u američkoj saveznoj državi Washington, postao je poprište jedne od najneobičnijih pojava koje su ikad zabilježene. Sve je počelo u jutarnjim satima, kad se na ovo usnulo mjesto sručila kiša. Nije se, međutim, radilo o običnoj kiši: umjesto kapljica vode, iz oblaka su padale čudne želetinozne grudice. Nitko od petstotinjak stanovnika nikada prije nije vidio ništa slično. Dok su djeca sa znatiželjom promatrala pomalo ljigave kuglice, kojih je bilo posvuda, pa se čak i dodavala s njima, stariji građani prilazili su im s oprezom. Potonji su, pokazalo se, imali ispravan pristup.

Sljedećeg dana, većina žitelja Oakvillea je oboljela, razvivši simptome slične jakoj gripi. Neki su imali poteškoće s disanjem, druge je mučila vrtoglavica, treći su povraćali, a gotovo svi su se žalili na snažne bolove u mišićima i zamagljeni vid. Nepoznata bolest pogodila je i životinje, nažalost puno žešće – mnogi su ostali bez voljenih kućnih ljubimaca. U naredna tri tjedna, tajanstvena oborina pala je na Oakville još pet puta, a onda je svemu došao kraj. Ljudi su se oporavili (u prosjeku, bolest je trajala između dva i tri mjeseca), uginule životinje su pokopane, no jedno je pitanje svima bilo u glavi: čemu su to, dovraga, bili izloženi?

Kad je “nebeski žele” poslan na analizu, događaj je iz kategorije “neobičan” skočio u onu “posve bizaran i neshvatljiv”. Pokazalo se, naime, da ova supstancija sadrži – ljudske leukocite! Za slučaj se tada zainteresirao Odjel za zdravstvo države Washington, u čijem je, znatno suvremenijem laboratoriju, tvar ponovno analizirana. Osim bijelih krvnih stanica kojima su, kako se pokazalo, nedostajale jezgre, u uzorcima su ovaj put pronađene i dvije vrste bakterija, od kojih se jedna nalazi samo u ljudskome probavnom sustavu.

Kako znanstvenici nikad nisu ponudili plauzibilno objašnjenje misterija, on je postao plodno tlo za bujanje teorija zavjere. Prema najraširenijoj, radilo se o nekoj vrsti biološkog oružja. Je li zabačeni gradić doista postao mjesto za eksperimente s novim vojnim oružjem? Zrakoplovne snage SAD-a potvrdile su da su izvele testno bombardiranje u Tihom oceanu u kolovozu 1994. godine, na području pedesetak kilometara udaljenom od Oakvillea, ali su negirale bilo kakvu umješanost u izazivanje misteriozne epidemije. Oni kojima su želatinozne gadarije padale po glavi bili su vrlo skeštični prema tom priopćenju – barem desetak stanovnika Oakvillea ispričalo je da su, dan prije kiše iz horor filma, njihove domove nadlijetali vojni zrakoplovi.


Postojala je i hipoteza da su ti ugrušci jednostavno sadržaj avionskog zahoda, no stručnjaci iz Savezne uprave za civilno zrakoplovstvo su je demantirali, objasnivši da su toaletne tekućine svih komercijalnih letjelica plave boje, dok su tajanstvene grudice bile bezbojne. Osobito maštovita jest ideja da su ugrušci zapravo bile – meduze! Prema ovoj zamisli, ti žarnjaci su, zbog bombi koje su pale u Tihi ocean, isplivali na površinu ošamućeni i mrtvi. Nakon toga su ih pokupili snažni vjetrovi, da bi u konačnici, zajedno s kišom, pali na područje Oakvillea. Dakako, pričalo se i o vječnim krivcima za sve sve čudne pojave, izvanzemaljcima i chemtrailsima, ali na detalje tih besmislica ne želimo gubiti vrijeme.

Piše: Lucija Kapural

Komentari