Čudni običaji iz prošlosti: Neki od njih potjerat će vam žmarce niz kralježnicu!

Drevni običaji teško su shvatljivi umu suvremenog čovjeka, pogotovo oni koji uključuju detalje poput namjernog deformiranja vlastitog tijela, kolektivnog silovanja ili dekapitacije. Neki su, srećom, završili u ropotarnici povijesti, no ima i onih koji žive do dana današnjega, mada počivaju na praznovjerju i neznanju. Evo nekoliko primjera:

1. U vrijeme kineske dinastije Shang (1600. prije Krista – 1046. prije Krista), ritualno prinošenje ljudskih žrtvi božanstvima bilo je uobičajena praksa. Više desetaka ljudi, mahom zarobljenika, žrtvovalo se odjednom, a brojni dekapitirani kosturi iz tog vremena, koje su arheolozi otkrili, svjedoče na koji su način ovi nesretnici lišavani života.

2. Ukrašena jaja danas povezujemo s Uskrsom, kršćanskim blagdanom koji vjernike podsjeća na posljednju Kristovu žrtvu i njegovo dizanje iz mrtvih, no zapravo su još od prapovijesti predstavljala simbol ponovnog rođenja: obojeni primjerci pronađeni su u grobovima neandertalaca. Stari su pak Egipćani vjerovali da je život nastao iz jajeta, te su običavali u proljeće darivati jedni druge ovom namirnicom.

3. Iza kineske riječi “minghun” krije se jedan od najbizarnijih običaja otkad je svijeta i vijeka: sklapanje braka s – duhom! Da, dobro ste pročitali. Kad bi mlad, bogat i imućan neženja iznenada umro, njegova obitelj bi promptno pronašla djevojku s kojom će vjenčati pokojnika, kako bi mu – kad i njoj dođe smrtna ura – bila pratiteljica u zagrobnom svijetu. Ova tradicija stvorena je u trećem stoljeću prije Krista, u vrijeme dinastije Qin, a opstala je do danas.

4. Papua Nova Gvineja domovina je brojnih plemena, a mnoga i danas prakticiraju običaje iz drevne prošlosti. Primjerice, narod Sambia dječake uvodi u svijet odraslih već u sedmoj godini, na dugotrajan i okrutan način. Sirotog balavca odvoje od majke, da bi naredno desetljeće proveo u “muškoj kolibi”, u kojoj je ženama strogo zabranjen pristup. Starješine će ga za to vrijeme podvrći brojnim ritualima. Prvi od njih je puštanje krvi iz nosa, kako bi se istjerali zli duhovi. Istu funkciju ima zarezivanje kože. Oslobođen zloduha, dječak biva podvrgnut batinanju, kako bi se pripremio za život ratnika. Prije nego što ga puste u svijet kako bi se oženio, mora iskapiti veliku čašu punu sperme odraslih muškaraca iz sela, što bi mu trebalo podariti snagu, hrabrost i mudrost!

5. Tradicionalan eskimski ukop uključivao je umatanje trupla u tuljanovu kožu, nakon čega su ostaci prepušteni “dubokom smrzavanju” u tundri. Oko tijela je, u kružnom poretku, postavljano kamenje, koje je trebalo olakšati prijelaz u zagrobni svijet. Prema vjerovanju nekih plemena, duh pokojnika selio se u tijelo susjedovog djeteta.

6. Vikinzi su pokapani su u širokim i dubokim rupama omeđenim kamenjem. Ako se radilo o običnom ratniku, u toj bi rupi i ostao. Mrtvim poglavicama ili proslavljenim ratnicima bila je pak privremeno boravište… Na žalost njihovih ropkinja. Dok su moćnika grickali crvi, njegove ožalošćene ropkinje poredale bi se u špaliru. Ratnici bi tada bi odabrali djevojku – u pravilu onu najljepšu – koja će se njihovu pokojnom gazdi pridružiti na putovanju zagrobnim životom. Prvo bi je kolektivno silovali a, nakon što bi je zadavili užetom, položili bi je na lomaču ili brod s pokojnikom te zapalili. Ovo su činili kako bi bili sigurni da će služiti gazdi i na onome svijetu, a silovanje je bilo u funkciji akumuliranja životne sile.

7. Visoka stopa smrtnosti novorođenčadi u antičkom Rimu iznjedrila je praksu “Dies lustricus” (“Dani pročišćenja”), pragmatičnu koliko i bešćutnu. Ovaj pojam odnosio se, naime, na period od osam dana nakon rođenja djeteta. Ne brinite, nisu roditelji bebačima radili ništa strašno već su ih jednostavno ignorirali, ne želeći se za njih vezati dok su još neotporni i nikakvi. Ako bi dijete bilo živo i nakon zadnjeg dana pročišćenja, ponosni tatica uzdigao bi ga prema nebu, simbolično ga prihvaćajući kao svoje, a tek tada su mu roditelji davali ime.

8. Običaj umetanja drvenog ili glinenog diska u prethodno izbušenu rupu na donjoj usni (na slici!) vrlo je star. Arheološki dokazi o ovakvoj ekstremnoj tjelesnoj modifikaciji pronađeni su na različitim mjestima i datiraju iz različitih vremena. U Sudanu, Eritreji i Etiopiji, taj običaj se prakticirao još u devetom tisućljeću prije Krista, u Srednjoj Americi oko 1500. godine prije Krista, a u obalnom Ekvadoru u šestom stoljeću prije Krista. Raširen je i danas, isključivo u Africi, a njegov smisao razlikuje se od plemena do plemena. Primjerice, žene iz naroda Mursi na ovakav su se način počele unakaživati kako bi odvratile trgovce robljem od toga da upravo njih uhvate. U drugim plemenima, ovakvi “ukrasi” rezervirani su za muškarce i svjedoče o njihovu društvenom statusu – što je disk veći, to je osoba na važnijem položaju u zajednici.

Piše: Lucija Kapural

Komentari