Uslijed utrke u Svemiru hladnoratovskih suparnika SAD-a i SSSR-a tijekom 1960-ih postajalo je sve jasnije da će čovjek uskoro koračati po površini Mjeseca. Premda naposljetku nešto više od toga, uz iznimku uzimanja uzoraka, nije napravljeno, u tom razdoblju entuzijazma zbog stalnog napretka već su se javile i ideje o ljudskim kolonijama na Zemljinom satelitu. Dakako, sa spomenom naseljavanja na Mjesecu, javilo se i pitanje zadovoljavanja duhovnih potreba naseljenika.
Prva razmišljanja o izgledu crkve na Mjesecu objavljena su početkom 1967. godine u „New York Times Magazineu“. Iako ateist, autor članka naslovljenog „Moon Colony 2000 A. D.“ Isaac Asimov u svojem je planu buduće kolonije odredio prostor i za kapelu. Shvativši mogućnost putovanja na Mjesec i naseljavanja na istom veoma ozbiljno, američki časopis „Liturgical Arts“ u studenom iste godine objavio je posebno izdanje naslovljeno „A Chapel on the Moon: 2000 A. D.“ Osim arhitektonskih planova o izgledu same kapele, list je bio obogaćen i prigodnim esejima, kao i teološkim razmatranjima o štovanju van Zemlje. Pored misli o višestoljetnoj prisutnosti svećenika na svim većim ljudskim istraživanjima, važnu ulogu u razmatranju putovanja Crkve u Svemir igrala je i ideja o njezinom simboliziranju temeljne biti istraživanja – duhovnog razvoja ljudske vrste, a ne tek luđačke utrke u napretku.
No, mogućnosti gradnje kapele na Mjesecu najviše se posvetio oratorijanac Terence J. Mangan, smatrajući kako bi ona mogla postati prostor međuprožimanja znanosti i vjere. Nalazeći se u sklopu onoga što je autor nazvao „Mjesečevim getom“, Manganova kapela trebala se – zajedno s čitavim ostatkom naseobine, na taj način zaštićene samim Mjesečevim stijenama – nalaziti ispod mjesečeve površine. Izgrađena pomoću armiranog betona, s posebnom oblogom zidova koja bi čitavom prostoru dala izgled šatora, na središtu svog svoga kapela je trebala imati okrugli otvor (dakako, zaštićen neprobojnim staklom) otvoren prema mjesečevoj površini, kroz koji bi vjernici mogli promatrati svemirsko prostranstvo nad sobom.
Tako planirana kapela trebala je služiti kao prostor za rad šestorice oratorijanaca koji bi osim svojih svećeničkih dužnosti, vršili i službu psihološkog savjetovanja stanovnika Mjeseca. Unatoč mogućnostima koje je u planiranju gradnje nudila smanjena gravitacijska sila Mjeseca, planovi za kapelu namjerno se nisu udaljili od prosječnog izgleda (modernih) zemaljskih crkava, čime se težilo naglasiti njezinu povezanost s Katoličkom Crkvom.
