Čovjek koji je htio biti predsjednik

Nicolás Zúñiga y Miranda jedan je od najekscentričnijih, a svakako i najupornijih predsjedničkih kandidata u povijesti. U razdoblju od 1892. do 1924. godine, nadobudni pravnik iz plemićke obitelji čak je deset puta doživio poraz na meksičkim predsjedničkim izborima (prije nego što je krenuo u politiku, “slavu” je stekao svojim “čudesnim strojem za predviđanje potresa i ostalih prirodnih katastrofa”, koji je funkcionirao uspješno poput Grunfovih izuma!). Premda nikad nije osvojio značajniji broj glasova, bio je uvjeren da je narod zapravo izabrao njega, ali da su, avaj, izvršene “gnjusne i bezočne” prevare na biralištima. “Ja sam legitimni predsjednik i, kao takav, do zadnjeg ću se daha boriti za dobrobit ljudi koji su mi ukazali povjerenje”, pričao je po ulicama, trgovima i kućama, dok su mu se djeca smijala a odrasli ga sažalno gledali i križali se.

Kao vječni kandidat, postao je neka vrsta zvijezde, pa su ga često pozivali na primanja, večere, dobrotvorne balove, krštenja, sprovode i slične “evente”, obračajući mu se s “dragi predsjedniče”. Kako ne bi razočarao birače, na takvim događanjima redovito se pojavljivao u smokingu, s polucilindrom na glavi, monoklom na oku i skupocjenom lulom među zubima.

Umro je godinu dana nakon izbornog fijaska 1924., a zadnje su mu riječi navodno bile: “Pravda će pobijediti”.

Komentari