5 neobičnih izuma iz 19. stoljeća

Razdoblje 19. st. poznato je po brojnim izumima koji su oblikovali svakodnevni život kroz čitavo stoljeće, pa i dulje – limena konzerva, električna svjetiljka, parna lokomotiva, kamera, armirani beton, šivača mašina, pisaći stroj, bicikl… Mnogo drugih izuma, međutim, nije našlo široku primjenu ili su jednostavno izašli iz mode i zaboravljeni. Izdvojili smo neke od najneobičnijih.

Njišuća kada s valovima

U 19. je stoljeću bila iznimno popularna hidroterapija. Smatralo se da je voda odličan lijek za ozlijede i bolesti te da kupanje pospješuje rad imunološkog sustava. Kako mnogim ljudima nisu bile lako dostupne toplice, čisti potok ili rijeka, odnosno more, razvila se industrija predmeta kojim se nastojalo što vjernije simulirati osjećaj kupanja u rijeci. Jedan od njih bila je tzv. njišuća kada s valovima britanske tvrtke Jersey Company. Postojala su dva modela – Niagara i Nautilus. Kao što se da naslutiti iz naziva, ovaj neobičan spoj metalne kade i stolice za ljuljanje trebao je simulirali kupanje na slapovima Niagare ili u moru. Prema potrebi, moglo ga se upotrijebiti i kao normalnu kadu – bilo je potrebno samo staviti podmetni klin. Cijena u današnjoj valuti? Oko 4000 kuna.

Šalica za brkove

Devetnaesto stoljeće bilo je vrijeme nošenja brkova. Uglađeni gospodin gotovo je bez iznimke nosio fino uređene brkove. Pritom se obično služio voskom, što mu je pak moglo raditi probleme pri ispijanju toplih napitaka koji su bili popularni u to vrijeme – kave i čaja. Kako bi doskočio tom problemu, čovjek zvan Adams Harvey izumio je tzv. šalicu za brkove, tj. šalicu sa svojevrsnim štitnikom kojim bi se spriječio kontakt brkova s tekućinom. Uskoro nakon toga izumio je i žlicu za brkove, koja je radila po sličnom principu.

Pojas za koleru

U 19. st. higijena je bila na znatno nižoj razini nego danas, pa ne čudi da su epidemije bile česta pojava. Jedna od najzloglasnijih bolesti toga doba bila je kolera, za koju danas znamo da je posljedica unosa hrane ili pića koje je zagađeno fekalijama. Tadašnji ljudi nisu to znali, niti su se znali učinkovito zaštititi od bolesti. To ih, međutim, nije spriječilo pri pokušajima da pokušaju primijeniti razne neobične metode. Jedna od najrasprostranjenijih bili su pojasevi za koleru, dužine oko 180 cm i širine oko 20 cm izrađeni od flanela ili vune. Nosili bi se oko abdomena, ispod košulje, a vjerovalo se da mogu spriječiti različite bolesti za koje se smatralo da nastaju hlađenjem abdomena. Bili su toliko popularni da ih se upotrebljavalo i u vojsci. Ostali su u upotrebi još u 20. st., čak i nakon što je otkriven uzročnik kolere.

Theatrophone (Teatrofon)

Pod ovim se nazivom krije pariški medijski servis pomoću kojeg su ljudi mogli slušati vijesti, kazališne predstave, pa i mise preko svojeg telefona. Razvijen je iz odašiljačkog sustava francuskog inženjera Clementa Adera iz 1881., a u komercijalnu je uporabu ušao 1890. godine. U kazališta su postavljali veći broj mikrofona kako bi se dobio stereo zvuk, koji bi pomoću složenog sustava žica dopirao do slušatelja. Sustav je doživio stanovit uspjeh te se proširio na Belgiju, Portugal i Švedsku, a slični sustavi uvedeni su u Londonu (Electrophone, 1895.) i Budimpeštu (Telefon Hirmondo, 1893.). Bio je, međutim, preskup za prosječnog građanina. Teatrofon je ostao u službi sve do 1931., kada ga je istisnuo radio, koji je u to vrijeme uveo besplatne emisije.

Desideratum

Ovaj izum potječe iz 1881., a autor mu je neki gospodin Arnold i njegov sin. Riječ je o spoju noža i vilice osmišljenom kako bi se ljudima omogućilo da jedu koristeći se samo jednom rukom. Naprava zapravo izgleda više kao kombinacija vilice i škara, pri čemu je jedan od vanjskih zubaca vilice zaoštren. Kada ju se raširi, naprava služi za rezanje hrane kao sa škarama, a kada ju se sklopi služi kao vilica.

Piše: Boris Blažina

Komentari