Cepelin na nebu iznad Caracasa: Očajnički korak u borbi s kriminalom

Grad Caracas, današnju prijestolnicu Venezuele, davne 1567. godine utemeljio je španjolski konkvistador Diego de Losada, a ime je dobio po indijanskom plemenu koje je ondje obitavalo. Samo deset godina nakon osnivanja, postaje sjedištem Provincije Venezuele, koja je bila sastavni dio španjolskoga kolonijalnog imperija.

Procvat je doživio sredinom osamnaestog stoljeća, zahvaljujući izvozu kakaa, da bi u potresu 1812. godine gotovo bio sravnjen sa zemljom. Bestidni kolonizatori prirodnu su katastrofu interpretirali kao božju kaznu zbog pobune protiv španjolske krune! Od španjolske čizme oslobodio ga je Simón Bolívar, revolucionar koji je dobio nadimak “El Libertador”. Iz tog razloga, gotovo je nemoguće pronaći naselje u kojem bar jedna ulica ili trg ne nosi njegovo ime.

Plaza Bolívar, središnji trg okružen građevinama u kolonijalnom stilu; Panteón National, tiho i uzvišeno počivalište velikana; metropolitanska katedrala te monumentalna crkva koja u svojoj unutrašnjosti krije oltar sazdan od listića suhog zlata samo su djelić čudesa koja nudi “grad vječnog proljeća”. Ljubitelji prirode svakako bi trebali posjetiti botanički vrt, zelena pluća grada sa više od stotinu tisuća primjeraka egzotične flore, ili se žičarom El Teleferico popeti na vrh planine Ávila, s koje puca spektakularan pogled na Karipsko more… A malo izvan grada nalazi se Salto angel, najviši vodopad na svijetu, koji kao da se bahati svojom moćnom i surovom ljepotom.

Noćni život također je uzbudljiv (napose u malenim klubovima u kojima do zore možete plesati salsu), baš kao i gastronomska ponuda: tradicionalna jela kao što su reina pepiada (piletina i avokado u tankoj tortilji) ili cachapa (paprena kukuruzna palačinka) najbolje klize niz grlo ako ih zalijete čuvenim venezuelanskim rumom. Štovatelji ženske ljepote također će doći na svoje: najveći broj misica svijeta dolazi upravo iz ovoga grada!


Nažalost, prijestolnica Venezuele rekorder je još po nečemu: stopi ubojstava, napose onih neriješenih. Siromašna naselja stihijski izgrađena na rubu grada, barios, pod upravom su lokalnih “kumova” koji imaju vlastito osiguranje te nerijetko “podmazuju” policiju da zažmiri na jedno ili oba oka. Vječni kaos u prometu također je dobra prilika za uvježbane kriminalce: nerijetko se motorima probijaju između automobila i pod prijetnjom oružjem pljačkaju namjernike, a česte su i inscenirane prometne nesreće, u kojima vrebaju naivne Samaritance.

U pokušaju da kriminal koliko-toliko drže pod kontrolom, vlasti su u travnju 2007. godine došle na orvelovsku ideju: na nebo iznad Caracasa poslan je cepelin oboružan najmodernijim kamerama, koje automatski šalju snimke u policijske postaje!

Piše: Lucija Kapural

Komentari