Burna povijest rajskog otoka

Tirkizno more, bijeli pijesak sitniji od šećera u prahu, koraljni grebeni koji se nadnose nad krajolikom poput apstraktnih skulptura, palme koje se stapaju s nebeskim horizontom, slikovite kućice s pročeljima u svim zamislivim bojama, kornjače koje liježu jaja u toplom pijesku, farme nojeva, brzih i pomalo svojeglavih ptičurina, neobična divi-divi stabla i pomalo prijeteći kaktusi, pjesma i ples na svakom koraku… Ako su netaknuta priroda, pregršt vodenih aktivnosti, gastronomski užici i uzbudljiv noćni život sastojci koje tražite od godišnjeg odmora, na Arubi ćete doći na svoje. Donosimo zanimljivosti iz prošlosti ovoga raja na zemlji!

1. Aruba, koju nazivaju i “otokom sreće”, smještena je u Karipskom moru, 25 kilometara sjeverno od Venezuele. Zajedno s Curaçaom i Bonaireom, pripada skupini takozvanih ABC otoka. Tragovi ljudske prisutnosti na otoku mogu se pratiti do otprilike 2000. godine prije Krista. Njegovi prastanovnici, Arawak Indijanci, po svoj su se prilici doselili iz Južne Amerike.

2. Otok je 1449. otkrio španjolski konkvistador Alonso de Ojeda, nazvavši ga “Oro hubo”, što bi u slobodnom prijevodu značilo “Mjesto gdje ima zlata”. Godine 1508. proglasio se njegovim prvim guvernerom. Do 1514., Španjolci su porobili značajan dio lokalnog stanovništva: nesretne ljude slali su na prisilan rad u rudnicima na otoku Hispanioli.

3. Aruba je pod španjolskom čizmom bila do 1636. godine, kad su je, tijekom Tridesetogodišnjeg rata, osvojili Nizozemci. Prvi nizozemski guverner, Peter Stuyvesant, prema preživjelim pripadnicima naroda Arawak bio je znatno humaniji od svojih španjolskih prethodnika – dopustio im je da obrađuju farme i uzgajaju stoku.

4. Tijekom Napoleonskih ratova, kontrolu nad otokom preuzimaju Britanci. U šakama su ga držali između 1806. i 1816. godine, da bi ga, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, vratili Nizozemcima. Godine 1986., Aruba se službeno odvojila i postala autonomna država u okviru Kraljevine Nizozemske. Put prema potpunoj nezavisnosti od Nizozemske je, na molbu države Aruba, 1990. privremeno zaustavljen, a njen položaj u okviru Kraljevine Nizozemske zamrznut u sadašnjem obliku.

5. Početkom 19. stoljeća, otočka ekonomija počivala je na rudnicima zlata, proizvodnji fosfata i plantažama aloe vere. Prvu naftnu rafineriju 1828. je izgradila kompanija “Royal Dutch Shell”, nakon čega su niknule mnoge druge.

6. Pored nizozemskog, službeni jezik je papiamento, lokalni kreolski dijalekt. Većina stanovnika govori i engleski te španjolski.

7. Oranjestad (niz. “narančasti grad”), glavni i najveći grad Arube, mješavina je nizozemske kolonijalne arhitekture i živopisnih karipskih nastambi. Na papiamentu, ovaj obalni grad je poznat jednostavno kao Playa (“Plaža”). Osim živopisne i bučne tržnice, svakako valja podsjetiti Wilhelminin park, zelenu oazu grada, Fort Zoutman, vojnu utvrdu iz 18. stoljeća koja je pretvorena u povijesni muzej te obližnji umjetni otočić Renaissance.

8. Stjenovite formacije Arube kriju više od tri stotine piktograma, drevnih slikarija indijanskih prastanovnika otoka. Najviše ih ima u spiljama Fontein i Guadirikiri.

9. O uzbudljivoj povijesti otoka svjedoči i lokalna kuhinja, koja je mješavina je španjolske, nizozemske, afričke, kineske, indijske i karipske tradicije. “Sopa di pompuna”, hladna juha od bundeve; “keshi yena”, velika kugla sira punjena mljevenim mesom; “pastechi”, pita od sitno sjeckane govedine i kozjeg sira; “keri keri”, riba u umaku od feferona, celera i luka te “ayacas”, mesne rolade poslužene na listu banane, samo su neki od otočkih specijaliteta.

10. Aruba je jedna od prvih zemalja u svijetu koje su razvile tehnologiju desalinizacije morske vode. Njena kvaliteta je vrhunska, a lokalci su čak smislili naziv za čašu obične vode – ako joj dodate nekoliko kockica leda i krišku limete, dobili ste koktel “Balashi”!

Piše: Lucija Kapural

Komentari