Izvještaji o susretima s izvanzemaljcima brojni su i sežu daleko u povijest. Misteriozna svjetla na nebu, otmice u svrhu eksperimentiranja na ljudskim subjektima, neobična stvorenja koja komuniciraju telepatski i posjeduju razvijenu tehnologiju lajtmotivi su u izvještajima većine očevidaca (ili luđaka, kako vam draže). Vremešni američki slikar David Huggins tvrdi da s posjetiteljima iz druge galaksije nije samo komunicirao, već ih je upoznao i u – biblijskom smislu! Da stvar bude zanimljivija, te susrete iskoristio je kao motive svojih najuspješnijih platna.
Kao dječak, tvrdi on, nekoliko je puta je bio otet, i to dok je spavao: niska ali neobično snažna stvorenja sive kože i žutih očiju prenijela bi ga na svoj svemirski brod te na njemu vršila opsežne, često iznimno bolne eksperimente. “Pokušavao sam vrištati ali nisam mogao. Mislim da su mi davali neko sredstvo od kojeg bih bio potpuno paraliziran. Bilo je užasno a, da stvar bude gora, roditelji mi nisu vjerovali kad sam im ispričao što se događa”, ispričao je. Na Davidovu sreću, mali sivi su nakon nekog vremena izgubili interes za njega. “Noćne otmice iznenada su prestale, a ja sam na počinak napokon odlazio smiren. Nakon nekoliko godina, i sam sam počeo vjerovati da sam sve umislio. Kad sam ušao u pubertet, potpuno sam bio zaboravio na svoje noćne posjetitelje iz djetinjstva”. Oni, međutim, nisu zaboravili na njega.
Za osamnaesti rođendan, od oca je na poklon dobio polovni automobil. Izvan sebe od sreće, odvezao se do skrovitog šumarka te, raspalivši glazbu “do daske”, uživao u netom smotanom jointu. Radio je iznenada počeo snažno krčati, a momak ga je pokušavao popraviti tradicionalnom metodom: udaranjem šakama. “Dovraga!”, opsovao je kad je radii zamuknuo… A onda je na njega pala sjena. “Shvatio sam da nisam sam. Podigao sam pogled, a pored automobila stajala je neka niska prilika. Isprva sam mislio da je riječ o djevojci, ali sam tada pogledao njene oči. Bile su žute poput jantara. U sekundi, potisnuta sjećanja navrla su na površinu. Htio sam pobjeći ali više nisam gospodario svojom voljom. Vođen silom kojoj se nisam mogao oduprijeti, izišao sam iz automobila i legao na travu. Ona, ili preciznije ono, zajašila me i počela se mehanički spuštati i dizati na mojoj muškosti”, priča on.
Umjesto postkoitalne cigarete, siroti mladić je, telepatskim putem, dobio poduže predavanje o svojoj svrsi. “Rekla mi je da se zove Crescent te da sam predodređen za to da oplodim nju i njene sestre. ‘Ali ja to ne želim!’ viknuo sam. ‘Tvoje želje nisu nam važne!’ odgovorila je. Želudac mi se stisnuo kad sam shvatio da sam postao seksualni rob izvanzemaljskih predatorica”, nastavlja. Osim Crescent, u narednih nekoliko godina navodno je oplodio više od pedeset došljakinja iz svemira. “Nikad mi nisu otkrile što rade s bebama, odnosno hibridima, kako su ih zvale. Vidio sam samo jednu od njih, i izgledala je baš kao ljudska beba. Kad sam je pokušao dotaknuti, stresao me snažan električki šok. Osvijestio sam se u šumi, nag i sam. Bio je to moj posljednji susret s došljakinjama sa drugog planeta”. Stari, istinabog, zvuči kao luđak no moramo priznati da su nam njegova platna uistinu zanimljiva…
Piše: Lucija Kapural
