Od kotača do interneta, pratimo dugu povijest izuma. Mnogi od njih promijenili su način na koji živimo i radimo, pa čak i način na koji mislimo. Postoje, međutim, oni koje nećete naći u povijesnim knjigama. Premda su bizarni, možete im se uistinu dobro nasmijati. Evo dva “svijetla” primjera!
Nećeš, medvjede, nećeš!
Da se u nuždi rađaju geniji, svjedoči primjer Troya Hurtubisea (1963. – 2018.), izumitelja koji kao da je pohađao Grunfovu školu. Tijekom kampiranja u okolici North Baya (Ontario) 1984. godine, veselo je hopsao šumom, uživajući u čistom zraku, netaknutoj prirodi i cvrkutu ptica, kad ga je, ničim izazvan, napao grizli. Troy je napravio što bi i svaki čojek u sličnoj situaciji – počeo je paničariti i vrištati. Imao je sreće! Nakon što je malčice gricnuo ljudetinu (Troyeva bedra i stražnjica podnijeli su najveći teret), izbirljivi medo povukao se s poprišta. Sav krvav i nikakav, Troy je uspio dohvatiti mobitel iz džepa i nazvati hitnu pomoć. Noge su mu spašene, ali su mu ostali ružni ožiljci kao vječna uspomena na nemili događaj. Prosječan čovjek na ovom bi mjestu učinio ono što je najrazboritije: izbjegavao bi mjesta na kojima se kreću opasni predatori. Troy Hurtubise, međutim, nije bio prosječan čovjek. Odlučio je doskočiti podmukloj zvijeri, i to najjačim judskim oružjem – lukavstvom. Produkt tog lukavstva bio je “Ursus I.” (na slici!), teško metalno odijelo koje može izdržati napad i najvećeg medvjeda. Onaj tko ga odjene, tvrdio je Troy, posve je zaštićen i siguran, a uz to izgleda cool, poput superheroja. Detalj kojim se osobito ponosio bio je pištolj pričvršćen na svakome ručnom zglobu. Premda je Troyev izum imao omanju manu – u njemu se jedva moglo hodati – ugledni filmaš Peter Lynch 1996. je o njemu snimio dokumentarac “Project Grizzly”. U filmu možete vidjeti ludog izumitelja kako, odjeven poput Robo Copa, trčkara šumama Ontarija, izazivajući medvjede na dvoboj. Nažalost, slava nije bila dugoga vijeka. Kako su ga više-manje beskorisni izumi doveli na rub bankrota, siroti Hurtubise prije dvije je godine izvršio suicid.
Priprema, pozor, apokalipsa!
Tim paranoičnih japanskih izumitelja, uvjeren da je apokalipsa blizu, prije desetak je godina kreirao zabavnu stvarčicu nazvanu “Osobnim skupljačem kiše”. Ovako su razmišljali: ako svijet kakav poznajemo nestane u nekoj od katastrofa (udar asteroida, tsunami, invazija malih zelenih), preživjeli, koji će lutati opustošenim planetom, zacijelo će ostati bez komfora na kakav su navikli. Tko zna, možda će doći do nestašice vode? Možda će jadnici skapavati od žeđi? Ne i oni koji su, prije sudnjeg dana, nabavili “Osobni skupljač kiše”! Naprava je vrlo jednostavna: riječ je o prevrnutom kišobranu na koji je pomoću elegantne cijevi spojen kanister. Sve što žrtva apokalipse treba napraviti jest pričekati kišu i gledati kako se kanister puni, dok ekipa koja nije bila dovoljno dalekovidna da nabavi uređaj crkava od žeđi. Hm, ovaj bi izum mogao poslužiti kao način da izbjegnemo plaćanje računa za vodu…
Piše: Lucija Kapural
