Bizarne dijete iz prošlosti: Zagrizi pa ispljuni!

Imperativ mršavosti ne datira od jučer, a nije rezerviran ni samo za pripadnice ljepšeg spola. Evo nekih od najbizarnijih dijeta iz prošlosti za koje smo čuli:

Želiš se “osušiti”? Preseli se u sušno područje!

Sredinom osamnaestog stoljeća, ljudi su postali svjesni činjenice da troslojna trbušina baš i nije zalog zdravlja i dugovječnosti. Dok su neki liječnici bucmastim pacijentima savjetovali vježbanje na svježem zraku, stanoviti Thomas Short, autor studije “Uzroci i posljedice korpulencije”, otišao je korak dalje. Taj neumorni empiričar istraživao je lokacije na kojima žive stokilaši i stokilašice. Spoznao je nešto neobično – puno njih bilo je nastanjeno u močvarnim područjima. Short je došao do logična, premda posve pogrešnog zaključka: močvare na neki misteriozan način uzrokuju bujanje sala. Dakle, ako želite smršavjeti, dovoljno je preseliti se u manje vlažno područje!

Svako jutro jedno jaje, figuru kišne gliste daje

Lord Byron bez dvojbe je bio jedan od najvećih pjesnika, ali bi se o njegovoj mentalnoj stabilnosti dalo raspravljati. Opsjednut vanjštinom, utuvio je sebi u glavu da mora biti tanak poput gliste kako bi svoj zavodnički potencijal doveo do maksimuma. Kako je od rođenja bio hrom, tjelovježba nije dolazila u obzir kao metoda mršavljenja. Početkom 19. stoljeća, “prokleti pjesnik” popularizirao je dijetu na bazi vinskog octa. Kako bi “pročistio” tijelo, svakodnevno je pio litre i litre vode pomiješane s vinskim octom, uz svoju standardnu šalicu čaja s umiješanim sirovim jajetom. Osim lošeg zadaha, posljedice takvog režima prehrane uključivale su bolove u želucu, povraćanje i proljev. S druge strane, bile su učinkovite: kad je – u dobi od trideset šest godina – umro, bio je lijep i mršav leš.

Tko žvače, ne plače

Horace Fletcher, trgovac umjetninama iz viktorijanske ere, tvorac je najodvratnije dijete za koju smo ikad čuli. Nakon što su mu nekoliko puta odbili policu zdravstvenog osiguranja zbog debljine, odlučio je objaviti rat kilogramima. Mislio je, mislio, pa se domislio: zašto bi se odrekao omiljenih delicija kad ih može dobro prožvakati a onda ispljunuti? Gutanje je ono što deblja čovjeka, zaključio je, a onda o tome napisao knjigu od 400 stranica. “Svaki zalogaj treba prožvakati točno 32 puta”, jedan je do “mudrih” savjeta iz knjige. U njoj piše kako i tekućine treba žvakati, kako bi se pravilno pomiješale sa slinom. “Priroda će kazniti sve one koji ne žvaču!” grmio je poput starozavjetnog proroka. Gadostima tu nije bio kraj: kako bi čovjek provjerio uspješnost dijete, trebao bi svako jutro njuškati vlastiti izmet. Ako je smrad intenzivan, rezonirao je, to je nedvojben znak da je negdje “kiksao” s dijetom. Metoda koju je samodopadno nazvao “fletcherizacijom” pokazala se učinkovitom: Fletcher je izgubio 40 kilograma, a od love koju mu je donijela knjiga priuštio si je dvorac u Veneciji.

Piše: Lucija Kapural

 

Komentari