Kad su, u kolovozu 2011. godine, britanski mladenci Ian i Gemma Redmond otputovali na medeni mjesec na Sejšele, činilo im se kao da su stigli u raj na zemlji. Ostavivši obaveze i probleme u kišnom Londonu, po čitave dane su uživali u suncu, kristalno čistom moru, šarenim koktelima, opojnu palminom vinu, druženju s gostoljubivim domaćinima i, dakako, ljubavnim nasladama. Raj se, međutim, ubrzo pretvorio u pakao.
Toga jutra, golupčići su se otputili na plažu. Dok se Gemma sunčala na bijelom pijesku, njen suprug je, s maskom na nosu i perajama na nogama, odlučio doznati jesu li priče o čudesnom podmorju Sejšela istinite. Bio je samo petnaestak metara udaljen od obale kad se na horizontu pojavila zlokobna siva peraja. Napad morskog psa bio je iznenadan i silovit. Nesretni muškarac izgubio je ruku, a noga mu je bila pretvorena u kašu krvavog mesa.
Njegova voljena, zadubljena u krimić koji je čitala, shvatila je da se nešto događa tek kad je začula uzbuđene muške glasove. Skupina hrabrih mladića, svjedoka napada, zaputila se prema unesrećenom malim čamcem. Kad su ga izvukli na pramac, bio je živ ali je obilno krvario. Ugledavši prizor iz noćne more, Gemma je počela vrištati. Nije prestala ni kad su čovjeka njenog života izvukli na obalu, ni kad su ga ukrcali u bolnička kola, pa su joj morali dati injekciju kako bi se smirila. Kad su Iana dovezli u bolnicu, bilo je, nažalost, prekasno. Njegovo srce zauvijek je prestalo kucati. Kako se sirota žena morala osjećati vraćajući se s medenog mjeseca sama, ne usuđujemo se ni zamišljati…
Piše: Lucija Kapural
