Kad plemići zaplivaju u septičkoj jami

Ako mislite da vam dan nije bio dobar, utješit ćemo vas jer može biti puno gori. Za to ćemo se vratiti skoro tisuću godina unatrag na tlo Svetog Rimskog Carstva u rano jutro 26. srpnja, ljeta gospodnjeg 1184.

Kraljeva naredba

Tog dana je njemačko-rimski kralj Heinrich /Henrik VI. iz dinastije Hohenstaufen, inače sin cara Fridrika Barbarosse predsjedao sudom, koji se održavao u crkvi i samostanu sv. Petra u Erfurtu u kneževini Thüringiji. Na “tapeti” toga dana bio je zemljišni spor između grofa Luja III. od Thüringije i nadbiskupa Condrada od Mainza. Spor je već svima išao na živce zbog čega je na pregovore pozvana brojna zainteresirana i u spor uključena elita. Da se razumijemo Henrik VI. nije pozvao plemstvo već im je naredio da dođu. Kralj Henrik VI. kao vlasnik sve zemlje bio je zainteresiran da se spor što prije riješi, time više što je s Lujem bio u srodstvu, a kako ne bi morao i u buduće intervenirati u njihovom međusobnom sukobljavanju.

Točno mjesto održavanja skupa nepoznato


Sudski spor se trebao voditi u crkvi Sv. Petra u Erfurtu. Prema svemu što je poznato, vijećanje se prije održalo u samostanu nego u crkvi, i to u jednoj od ponajvećih samostanskih prostorija. Ispod crkve teško da se nalazila septička jama. Ona se morala nalaziti u samostanskom dijelu kojega su redovito koristili redovnici. Toga jutra pristigla elita se okupila u dvorani prvog kata. Kako je na suđenje došao velik broj plemića, podnica prvog kata je bila pod velikim opterećenjem. Unatoč mirovanju odnosno sjedenju plemstva u jednom trenutku došlo je do pucanja podnice. Strmoglavljivanje uzvanika na pod u prizemlje dovelo je do narušavanja sigurnosti i te podnice.

Nastavak niza nesretnih događa

Pad velikog broja ljudi s prvog kata na podnicu prizemlja doveo je do daljnjeg nastavka nesretnih događa. Srušene su obje podnica i svi koji su propali pali su u septičku jamu, koja se nalazila ispod prostora zahoda. Ova je jama napravljena za potrebe samostana pa je bila velikih dimenzija. Kako nije bila namijenjena pražnjenju imala je sustav drenaže, zahvaljujući kojem se višak fekalija usmjeravao van iz septičke. No, očito je da je taj sustav drenaže bio usporen i da je septička bila tog dana puna ‘puncata’.

Utapanje u dreku!

Oni koji nisu poginuli u padu, su se utopili ili preciznije udavili u dreku. Računa se da je život ovdje izgubilo između 60 i 100 osoba. Točna brojka onih koji su izgubili život u govnima nije poznata. Malo je opširnijih podataka o ovom događaju, iako je pribilježen u ljetopisima onog vremena.

Nesreću je preživio i kralj i njegov rođak, kao i nadbiskup, a smatra se da je razlog tome što su bili smješteni na izdvojenom i popločenom mjestu u niši prostorije. Kažu da su sve promatrali s visine, i čekali da se po njih dođe s ljestvama. Da je Henrik VI. ovdje izgubio život povijest Njemačke bi danas potpuno drugačije izgledale.

Piši: Sonja Kirchhoffer.

Komentari