Bijela smrt: Strava u Stevens Passu

Otkad je znala za sebe, Elyse Saugstad živjela je za izazove. Kao tinejdžerica, sa zapaženim se uspjehom počela baviti skijanjem  i snowboardingom, a njena natjecateljska priroda vodila ju je na najstrmije padine. Kao odrasla žena, na najgori mogući način je naučila da je neustrašivost ponekad drugo ime za glupost. Dana 19. veljače 2012. godine, Elyse se sa skupinom od osmero istomišljenika zaputila u skijalište Stevens Pass u Washingtonu. Unatoč lošoj prognozi i upozorenjima na moguće snježne lavine, društvo sastavljeno mahom od skijaških profesionalaca odlučilo se okušati na divljim i pogibeljnim stazama izvan skijaškog kompleksa.

Nakon sat-dva ludovanja po padinama, društvo se spremalo za odlazak kući. “Ljudi, pa gdje vam se žuri? veselo je upitao najmlađi član grupe. “Ostanimo još malo, ovdje je prekrasno!” rečenica je koja je označila uvertiru u tragediju. U trenutku kad se Elyse htjela spustiti niz padinu, njen prijatelj počeo je vrištati: “Elyse, lavina! Isuse Kriste, bježimo!” Žena nije stigla ni trepnuti: dok joj je jeziva rečenica doprla do mozga, već je bila zarobljena u podivljalu snježnom kovitlacu. “Sve se odigralo u djeliću sekunde. Snijeg se odjednom počeo pomicati ispod mojih nogu, kao da je oživio. A onda me povuklo za sobom… Činilo mi se kao da me netko ubacio u perilicu rublja i uključio program za centrifugu. Lavina me za minutu odnijela na udaljenost od petstotinjak metara. Uvjerena da umirem, pomislila sam kako bih sve dala da makar na trenutak mogu vidjeti majku!” ispričat će kasnije.

Elyse je preživjela zahvaljujući specijalnom ruksaku opremljenom jastukom. “Srećom, pravodobno sam povukla ručicu mehanizma. Valjda sam djelovala instinktivno – uopće se, naime, ne sjećam da sam to učinila. Zahvaljujući ruksaku, lice mi je ostalo uzdignuto iznad snježnog nanosa, tako da sam mogla disati. Nisam se mogla kretati jer sam bila ukopana duboko u snijeg, ali su me izvukli nakon desetak minuta”, prisjeća se. Trojica Elysinih prijatelja nisu bili te sreće. John Brennan, Chris Rudolph i Jim Jack ugušili su se pod snježnim nanosom. Potonjeg su iskopali nekoliko metara dalje od mjesta na koje je Elyse aterirala. “Kad sam vidjela kako izvlače njegovo beživotno tijelo, srce mi je prepuklo. Taj prizor opetovano mi se vraća u noćnim morama” ispričala je kroz suze, dodajući kako nikad više neće podcijeniti snagu prirode.

Piše: Lucija Kapural

Komentari