Betty Boop: Od francuske pudle do najizazovnijeg lika crtanog filma

Sjećate li se Betty Boop? Znate li na kojoj je stvarnoj osobi utemeljen njezin lik? Kada se točno pojavila i što ju je proslavilo? Zanimaju li Vas odgovori na ovo i neka druga pitanja, zavirite u tekst koji slijedi.

Karikatura Helen Kane

Betty Boop je ove godine navršila 91 godinu, od svog prvog pojavljivanja u serijalu crtića Talkartoons. Pojavila se u SAD-u u vrijeme Velike depresije, i vrlo brzo je postala popularna animirana zvijezda. Ona je najprepoznatljiviji lik koji je stvoren u studiju Fleischer, a koji je u to vrijeme bio ozbiljan suparnik Walta Disneya. U njemu je prije pojave Betty Boop glavnu ulogu imao pas Bimbo. Ipak najveći doprinos ovom animiranom filmu, kao i samom studiju, donio je lik Betty Boop. Lik je u crno-bijeloj varijanti nacrtao Grim Natwick, a prema idejnom predlošku vlasnika studija Maxa Fleishera. Njezin lik u početku nije nalikovao onome što danas prepoznajemo kao Betty Boop. Betty se u originalu pojavila kao francuska pudla, koja je zaljubljena u psa Bimba. Kako je njezina slava rasla ona je postala glavni lik ovog studija. Vrlo brzo se od antropomorfne pudlice preobrazila u ljudski lik. Imala je prepoznatljivu frizuru s kovrčama, ogromne oči, duge trepavice, izazovnu odjeću i osobit stil pjevanja. Tko god bi čuo njezino pjevanje i vidio izvorni lik pjevačice Helen Kane, a koja je postala popularna krajem 20-ih godina 20. stoljeća uočit će, osim ako nije slijep, sličnost u glasu i stasu sa spomenutom zvijezdom koja je “žarila i palila” nekoliko godina, nakon čega joj je slavu “oduzela” Betty Boop.

Odbačena tužba


Sama Helen Kane je nakon rasta Bettyne popularnosti digla tužbu protiv studija Fleischer 1934. godine jer je smatrala da joj je njezin lik “oduzeo” zaradu te se ona, tobože, zbog toga našla na rubu egzistencije. Prava je istina da je Helen zaradila puno novca u kratkom vremenu, no da ga je nepromišljeno ulagala. Osvetoljubivi Fleischer dobro se oboružao za sudski spor te je pozvao kao svoje svjedoke pjevačice koje su Betty posuđivale glas pri čemu se pozvao i na afroameričku pjevačicu, Esther Jones, koja se nikada nije pojavila na sudu i nije sačuvana niti jedna njezina snimka koja bi tu izjavu danas potvrdila, da je ona prva upotrijebila glasovni lajt motiv: Boop-oop-doop i druge invarijante. Helen je do tada spomenuti glasovni motiv pripisivala isključivo sebi, a što je srušilo tužbu. Da je riječ o današnjem suđenju to mu bez svjedočenja ili snimke osobe koja je zaista pjevala spomenuti “stih”  prije Helen ne bi prošlo. Fleischer je imao dobro zaleđe i presuda je ubrzo donesena u njegovu korist. Kada je Bettyna popularnost kulminirala njezini su tvorci to profitabilno iskoristili. Omogućili su da se njezin lik pojavi na stotinama predmeta i igrački, što je studiju donijelo dodatnu veliku zaradu.

Neočekivana cenzura

S vremenom je Betty zbog svog seksipilnog izgleda i imidža žene koja “naganja” karijeru, kao i seksualnih aluzija postala žrtvom holivudske cenzure. Ta je cenzura tražila da se lik prilagodi određenim “moralnim” normama. Godine 1935. počinje izlaziti i strip, koji je, također, morao novu Betty prilagoditi uvjetima cenzure. Istovremeno sa smanjenjem njezine ženstvenosti došlo je i do postupnog pada Bettyne popularnosti te je zadnji crtić s njenim likom snimljen 1939. godine.

Još uvijek prisutna u javnosti

Godine 1988. imala je “ulogu” u popularnom crtiću “Tko je smjestio zeki Rogeru”. Betty Boop je sa svojom “malom oskudnom odjećom”, podvezicama, visokim potpeticama započela promjene koje će obilježiti seksi kulturu druge polovice 20. st. Njezin je lik bio definitivno inspiriran pjevačicom Helen Kane. Kako je Betty u crtanim filmovima obično prikazana kao žena s velikim srcem, i skromnim umom, njezina fizionomija žene s velikom dječjom glavom i njoj neskladnim tijelom, vizualno je namjerno ili nenamjerno naglašavala naivnu prirodu ovog popularnog lika. Betty je, sa svojim golemim očima, možda i poslužila kao svojevrsna inspiracija onome što danas poznajemo kao umjetničku školu japanskog crtanog filma, nazvanu anime.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari