Sjećate li se Betty Boop? Znate li na kojoj je stvarnoj osobi utemeljen njezin lik? Kada se točno pojavila i što ju je proslavilo? Zanimaju li Vas odgovori na ova i neka druga pitanja, zavirite u tekst koji slijedi.
Karikatura Helen Kane
Betty Boop je ove godine navršila 92 godine, od svog prvog pojavljivanja u serijalu crtića Talkartoons. Njezin se lik pojavio u SAD-u u vrijeme Velike depresije, i vrlo brzo je postao jedan od najpopularnijih. Ona je najprepoznatljiviji lik koji je stvoren u studiju Fleischer, a koji je u to vrijeme bio ozbiljan suparnik Walta Disneya. Prije pojave Betty u crtiću je glavnu ulogu imao lik psa Bimba, no vrlo brzo ga je zasjenila Betty. Tako da je najvažniji lik ovog studija bila i ostala Betty Boop. Lik je u crno-bijeloj varijanti nacrtao Grim Natwick, a prema idejnom predlošku vlasnika studija Maxa Fleishera. Njezin lik u početku nije nalikovao onome što danas prepoznajemo kao Betty Boop. Betty se u originalu pojavila kao francuska pudla, koja je zaljubljena u psa Bimba. Kako je njezina slava rasla ona je postala glavni lik ovog studija. Vrlo brzo je od antropomorfne pudlice dobila ljudsko obličje. Imala je prepoznatljivu frizuru s kovrčama, ogromne oči, duge trepavice, izazovnu odjeću i osobit stil pjevanja. Tko god bi čuo njezino pjevanje i vidio izvorni lik pjevačice Helen Kane, a koja je postala popularna krajem 20-ih godina 20. stoljeća uočit će, osim ako nije slijep, sličnost u glasu i stasu sa spomenutom zvijezdom koja je “žarila i palila” nekoliko godina, nakon čega joj je slavu “oduzela” Betty Boop.
Odbačena tužba
Sama Helen Kane je nakon rasta Bettyne popularnosti digla tužbu protiv studija Fleischer 1934. godine jer je smatrala da joj je njezin lik “oduzeo” zaradu te se ona zbog toga našla na rubu egzistencije. Prava je istina da je Helen zaradila puno novca u kratkom vremenu, no da ga je nepromišljeno ulagala. Osvetoljubivi Fleischer dobro se oboružao za sudski spor te je pozvao kao svoje svjedoke pjevačice koje su Betty posuđivale glas pri čemu se pozvao i na afroameričku pjevačicu, Esther Jones, koja se, kažu, nikada nije pojavila na sudu. Osim toga do danas nije sačuvana niti jedna snimka Esther Jones koja bi potvrdio tvrdnju da je upravo ona upotrijebila glasovni lajt motiv: Boop-oop-doop i druge invarijante. Helen je pak spomenuti glasovni motiv pripisivala isključivo sebi. Da je riječ o današnjem suđenju Fleischeru ne bi prošlo pozivanje na svjedoka koji se ne pojavljuju na sudu. No, Fleischer je imao dobro zaleđe i presuda je ubrzo donesena u njegovu korist. Kada je Bettyna popularnost kulminirala njezini su tvorci to profitabilno iskoristili. Lik Betty je apliciran na brojne predmete što je studiju donijelo ogromnu zaradu.
Neočekivana cenzura
S vremenom je Betty zbog svog seksipilnog izgleda i imidža žene koja “naganja” karijeru, kao i seksualnih aluzija postala žrtvom holivudske cenzure. Ta je cenzura tražila da se lik prilagodi određenim “moralnim” normama. Godine 1935. počinje izlaziti i strip, koji je, također, morao novu Betty prilagoditi ovim cenzuriranim uvjetima. Istovremeno sa smanjenjem njezine ženstvenosti došlo je i do postupnog pada Bettyne popularnosti te je zadnji crtić s njenim likom snimljen 1939. godine.
Još uvijek prisutna u javnosti
Godine 1988. imala je “ulogu” u popularnom crtiću “Tko je smjestio zeki Rogeru”. Betty Boop je sa svojom “malom oskudnom odjećom”, podvezicama, visokim potpeticama započela promjene koje će obilježiti seks kulturu druge polovice 20. st. Njezin je lik bio definitivno inspiriran pjevačicom Helen Kane. Kako je Betty u crtanim filmovima obično prikazana kao žena s velikim srcem, i jednostavnom logikom; njezina fizionomija s velikom dječjom glavom i neskladnim tijelom, vizualno je naglašavala naivnu prirodu ovog popularnog lika.
Piše: Sonja Kirchhoffer
