Iščezla bez traga: Je li lijepoj studentici naudio bivši dečko? Ili je pak nasilni otac povezan s njenim nestankom?

Dana 1. prosinca 1946. godine, u večernjim satima, grad Bennington u američkoj saveznoj državi Vermont postao je poprište opsežne policijske potrage. Ranije toga dana, osamnaestogodišnja Paula Jean Welden, brucošica na lokalnom koledžu, rekla je cimerici Elizabeth Parker da ide kratko prošetati. Kad se, toga maglovita i studenog dana, nije vratila ni kad se spustio mrak, njena uplašena prijateljica pozvala je policiju.

Isprva, potraga se fokusirala na Vermont’s Long Trail, 120 kilometara dugačku stazu koja kroz Vermont presijeca sve do kanadske granice. Svjedoci su, naime, tvrdili da su vidjeli Paulu kako brzim korakom grabi tim putom. Detektivi su prevrnuli svaki kamen, zavirili u svaki grm, no nikakav trag na tom području nisu pronašli. Slijepom ulicom pokazala se i priča konobarice iz Massachusettsa: dotična je tvrdila da je djevojka koja odgovara Paulinom opisu sjedila za njenim šankom, a držanje dotične opisala je kao prestrašeno i nekomunikativno.

Nadugo nakon što je ova dala iskaz, dogodilo se nešto neobično: Paulin otac nestao je na trideset šest sati. Kad su mu policajci ušli u trag, bio je vidno uznemiren, a njegovi nesuvisli pokušaji da objasni gdje je bio i što je radio učinili su ga glavnim sumnjivcem za nestanak mlade djevojke. Istražiteljima je postao još zanimljiviji kad je neki susjed ispričao da odnosi u obitelji Welden nisu bili ni približno idilični kao što se na prvi pogled činilo: prema njegovim navodima, pater familias imao je “težak karakter”, a s kćeri se žestoko posvađao – dan prije njezina nestanka!

Kako mu ništa nisu uspjeli “prišiti”, policajci su s vremenom ispitali i niz drugih sumnjivaca, uključujući mladića s kojim je Paula hodala i koji navodno nije najbolje podnio činjenicu da ga je ova ostavila, no materijalnih tragova ni ovdje nije bilo. Ispitan je i lokalni čudak, koji se – svaki put kad bi se napio – hvalio kako zna gdje se djevojčino tijelo nalazi, no pokazalo se da je riječ tek o nemuštom pokušaju privlačenja pažnje.


Kako je slučaj postajao sve hladniji a interes javnosti slabiji, to su teorije o Paulinom nestanku postajale sve maštovitije. Kad su priču da je djevojka bila žrtva ubojstva prežvakali sa svih strana, lokalni mediji odlučili su istražiti paranormalni aspekt slučaja. Napisi, jedan nebulozniji od drugoga, nakratko su opet privukli pažnju čitatelja na zaboravljeni slučaj. Najviše zanimanja pobudila je priča stanovitog Josepha Citra. Ovaj osebujni čovjek, samozvani “stručnjak za okultna pitanja”, imao je teoriju da je već spomenuta pješačka staza, koju je domišljato nazvao “beningtonskim trokutom”, zapravo energetska mreža koja privlači posjetitelje s drugog planeta. Drugim riječima, tvrdio je da su Paulu oteli – izvanzemaljci!

Piše: Lucija Kapural

Komentari