Béla Kiss – „vampir“ iz budimpeštanskog predgrađa

Živeći u Czinkoti, gradiću kod Budimpešte, obrtnik Béla Kiss ničim nije pretjerano odudarao od svojih mađarskih susjeda. Ženio se dvaput, imao dvije kćeri, a premda su ga smatrali prilično povučenim i pričali o njegovom navodnom interesu za astrologiju i okultno, susjedi su ga cijenili.

Nakon što se jednog dana Bélina žena prestala pojavljivati u susjedstvu (pričalo se da je pobjegla s ljubavnikom), Béla se započeo viđati s drugim ženama, koje je upoznavao javljajući se na njihove novinske oglase u kojima su tražile potencijalnoga bračnog partnera. Još uvijek zgodan, Béla je uglavnom birao žene srednje dobi, tek doseljene u taj kraj. Pošto je gazdarici kuće, gospođi Jakubec, dao do znanja da njeno kontaktiranje s tim ženama nije poželjno, ona se prestala miješati u njegove privatne stvari. Nekako istovremeno s tim susretima, od kojih nijedan nije urodio novom ženidbom, u Bélinom dvorištu počeo je rasti broj bačvi benzina.

Potom je 1914. godine započeo Prvi svjetski rat. Budući da je mobiliziran, Béla je brigu o svojoj kući povjerio gospođi Jakubec i sa svojim se vojnim sudrugovima uputio na bojišnicu na Karpatima. S obzirom na nevolje koje je rat donio, sjećanje na Kissa u Czinkoti uskoro je počelo blijedjeti. Tako je ostalo sve do 1916. godine. Naime, budući da o Béli duže vrijeme nije bilo novih vijesti, a pošto su gradske vlasti još u prijeratnom razdoblju primijetile njegovo gomilanje benzina, lokalni su činovnici te godine potrebite vojnike uputili na Bélino dvorište. Predvođeni policijskim narednikom Károlyjem Nagyjem, vojnici su stoga ušli u dvorište s bačvama i, kako bi se prije transporta uvjerili da je u njima doista benzin, otvorili jednu od njih.

No, nakon što ih je prilikom otvaranja zapahnuo čudan miris, Nagy i vojnici u bačvi su umjesto benzina pronašli alkohol, a u njemu uronjeno truplo zadavljene žene. Žurnim daljnjim otvaranjem ostalih bačava, kao i pretragom kuće, pronađena su trupla još 24 žene. Također, u kući je pronađena i skrivena soba ispunjena ljubavnim pismima, nastalima u korespondenciji s čak 74 žene, knjigama o otrovu i davljenju te ženskim nakitom. Da čitav slučaj očiglednoga serijskog ubojice bude još grozomorniji – policijska je istraga pokazala da je nakon ubojstava iz svih trupala iscijeđena krv, odnosno da su sve žene na vratu imale oznake nalik ugrizima – ubojica je vjerojatno pokušavao prakticirati vampirizam!


Za Bélom Kissem odmah je izdana potjernica. Međutim – budući da je njegovo ime bilo prilično često i da su mnogi smatrali da je najvjerojatnije već poginuo negdje u Karpatima – Béla nije pronađen u svom vojnom sektoru. Ipak, nešto kasnije pojavila se glasina da se oporavlja u bolnici u okupiranom Beogradu. No, ako je doista tada bila riječ o tom Béli Kissu, do dolaska policije u bolnicu, umjesto njega na krevetu ih je dočekalo truplo nepoznatog vojnika. Dakako, sve opisano potaknulo je širenje raznih legendi, a paralelno s njima i priča o navodnim viđenjima. No, premda je u narednim godinama (sve do 1932. kada je navodno posljednji put viđen na njujorškom Times Squareu) spominjano da se nalazi u zatvoru u Rumunjskoj ili umire bolestan u Turskoj pa čak i da služi kao pripadnik francuske Legije stranaca, Béla Kiss nikada više nije pronađen. Zajedno s njim nestali su i podatci o njegovim motivima, kao i točnom broju žrtava.

Autor: Saša Vuković

Komentari