Austrougarski vojnici u Svetoj zemlji

Premda ih u svom „Izletu u Rusiju“ kratko spominje Krleža, prisutnost austrougarskih trupa na Bliskom istoku tijekom Prvoga svjetskog rata uglavnom je nepoznata u široj i prilično slabo istražena u znanstvenoj javnosti.

Kao saveznik Osmanskog Carstva, Austro-Ugarska je Monarhija nakon slamanja Srbije 1915. godine uputila 3000 svojih vojnika u tadašnju Palestinu. Iako ih je određen broj bio židovskog podrijetla, većina su ipak bili Mađari, no bilo je i pripadnika drugih nacija tog etnički šarolikog carstva. Prije posvećivanja aktivnostima i recepciji spomenutih postrojba, uglavnom sastavljenih od artiljerijskih četa, valja naglasiti da je, unatoč savezništvu s Nijemcima, između dva carstva vladala tiha borba za resurse turskih prostranstava. No, unatoč tome što je i austrougarski vojni vrh smatrao da će se ta ekspedicija pokazati korisnom u budućnosti, lokalne su turske vlasti, uznemirene sve većim njemačkim kolonizatorskim posezanjima, rado prihvatile dolazak austrougarskih trupa kao blaže varijante savezničke prisutnosti. Pored prešutnih ekonomsko-političkih ciljeva, Dvojna Monarhija nastojala je i zamijeniti Francusku na mjestu glavne zaštitnice bliskoistočnih kršćana.

Osim zbog spomenutog razloga, austrougarske su trupe na palestinskom području bile dobro prihvaćene i zapamćene i zbog svojih humanitarnih aktivnosti. Primjerice, nakon što je zbog najezde skakavaca 1916. godine teško stradao urod, u Betlehemu je tijekom zime organizirana podjela kruha lokalnom stanovništvu. Uz to, vrlo popularne među domaćim Arapima i Židovima bile su i filmske projekcije, praćene sviranjem austrougarskoga vojnog orkestra.

U Svetoj Zemlji habsburški su vojnici boravili sve do presudnog poraza u Bitki kod Megida u rujnu 1918. godine. Do tog ih je trenutka na bojišnici kod Gaze stradalo već više od 600, uslijed čega su se obistinile navodne riječi Franje Josipa I. tijekom njihovog odlaska na put, da ih „više nikada nećemo vidjeti“. Naime, većina žrtava silom prilika ostavljena je nepokopanima, tako da se do danas sačuvalo svega trinaest grobova.


Autor: Saša Vuković

Komentari