Moćni hunski vladar Atila, poznat pod nadimkom „Bič Božji“, pod svojom je nemilosrdnom vlašću držao golem teritorij koji se prostirao od rijeke Ural na istoku do Rajne na zapadu, od Dunava na jugu do Baltičkog mora na sjeveru. Nakon invazije na Italiju 452. godine Atila se spremao povesti napad na Carigrad, koji mu je bio prestao plaćati danak nakon što je hunski vođa otišao u Italiju. No, Atilini planovi nisu se obistinili jer je on početkom 453. iznenada umro.
Prema zapisu njegova suvremenika, rimskog povjesničara Priska, Atila je umro tijekom prve bračne noći s Gotkinjom Idilko, svojom šestom suprugom. Atila se navodno toliko napio da je pao u stupor, stanje duboke nereaktivnosti u kojoj se osoba može samo nakratko probuditi glasnim zvukovima, snažnim tresenjem i sl. Dok je bio u takvu stanju, Atili je počeo krvariti nos te se tijekom noći moćni hunski vladar ugušio u vlastitoj krvi.
Postoje i druge teorije o njegovoj smrti. Prema jednoj od njih, zapravo se radilo o unutarnjem krvarenju koje je nastupilo zbog kroničnog pijančevanja. Naime, takvo ponašanje može dovesti do Gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), koja može izazvati krvarenje u jednjaku. Još jednu verziju Atiline smrti zapisao je oko 80 godina kasnije istočnorimski kroničar komes Marcelin, koji tvrdi da je Atilu ubila njegova supruga. Ta je priča očito bila popularna jer je zabilježena čak i u nekim nordijskim sagama (pripovijestima koje su prvotno prenošene usmenom predajom, a kasnije zapisane), u kojima je ime Atiline supruge Gudrun.
Kasnije su predložene i teorije da su ga ubili njegovi vlastiti sunarodnjaci (moguće kao osvetu za smrt Atilinog brata Blede, kojeg je on vjerojatno ubio) ili da su njegovo ubojstvo naručili Rimljani. Nakon Atiline smrti organizirana je velika ceremonija oplakivanja. Prema legendi, tijelo hunskog vladara položeno je u lijes izrađen od zlata, srebra i željeza, a uz njega je pokopan i dio blaga koje je opljačkao tijekom svojih pohoda. Postoji i predaja o tome da su ljudi koji su ga pokopali ubijeni da ne bi odali mjesto gdje je pokopan zbog straha da bi ono moglo postati meta pljačkaša grobnica.
Piše: Boris Blažina
