Smatrao je da se sjedište ljudske svijesti nalazi u srcu.
Danas svi znaju da je mozak sjedište ljudske svijesti i organ koji upravlja ostatkom tijela. Našim je precima, međutim, trebalo vrlo dugo da se slože oko toga. Mnogi drevni znanstvenici nisu ga smatrali osobito važnim organom. Tako su stari Egipćani vjerovali da se sjedište osjećaja i inteligencije nalazi u srcu te su razvili vrlo složenu tehniku balzamiranja kako bi očuvali srce. Bio je to jedini organ koji su ostavili u mumiji. Ostale bi izvadili i stavili u posebne posade. Mozak su smatrali toliko nevažnim da su ga jednostavno bacili nakon smrti.
Uvjerenje da je srce sjedište svijesti preuzeo je poznati grčki filozof Aristotel, odbacivši tvrdnju svog učitelja Platona, koji je smatrao da se ono nalazi u mozgu. Aristotel je smatrao da je mozak služio kao neka vrstahladilice, čija je funkcija „ohladiti strasti srca“. Vjerovao je da ljudi imaju velik mozak kako bi ohladili svoja topla srca jer je ujedno smatrao da složenija i racionalna bića proizvode više topline od jednostavnijih.
Mnogi veliki umovi toga doba dijelili su njegovo mišljenje, koje je pomaknuto na rub znanosti tek u vrijeme Galena, grčkog liječnika koji je živio u Rimskom Carstvu (2. st.). Ipak, viđenje srca kao sjedišta ljudskih emocija opstalo je do danas.
Piše: Boris Blažina
