Za vas smo odabrali osam anegdota iz života braće po peru, a vi se potrudite zadržati ozbiljan izraz lica nakon što ih pročitate!
1. Mladiću koji ga je upitao kako da postane pisac, Antun Branko Šimić odgovorio je protupitanjem: “Sinko, što misliš o Danteu, Shakespeareu i Cervantesu?”. Momak je, ozaren, uzviknuo: “Pa to su moji omiljeni autori, pravi književni velikani!”. Šimić će na to: “Upravo tako! A sad mi objasni zašto se, pobogu, želiš baviti zanatom u kojem se, osim sa živima, moraš natjecati s mrtvima?!”
2. Na putu iz Beča u Pariz, u vlak u kojem je udobno zavaljen sjedio Antun Gustav Matoš nahrupiše silni putnici. Kako nije bilo slobodnih sjedala, dvije vremešne dame odložiše stvari na pod te stadoše pored pisca, s vremena na vrijeme ga prijekorno gledajući ispod oka. Kako bi zadržao mjesto a istodobno ostao kavalir, Matoš se domisli mudrom rješenju. “Izvolite, nudim svoje mjesto starijoj dami!”. Budući da im taština nije dopuštala da se izjasne o svojim godinama, gospođe su ostale na nogama, a pisac se još udobnije zavalio te doskora čvrsto zaspao.
3. Gustav Krklec od prijatelja je doznao da je njegova kolegica Desanka Maksimović po treći put slomila nogu te da se nalazi na liječenju u Igalu, primorskom mjestu u Crnoj Gori. Isti dan sirotoj je ženi poslao telegram sljedećeg sadržaja: “Draga Desanka, moraš konačno shvatiti da nisi stonoga”.
4. Organizirana je književna večer u čast Ive Andrića. Nakon živahne diskusije, netko od prisutnih zamolio je pisca da pročita odlomak iz svoje nove knjige, na što je ovaj odbrusio: “Nije vam dosta što sam sve ovo napisao, nego tražite i da vam čitam”.
5. Kažu da je Goethe imao izvrsno pamćenje. Jednom prilikom, neki znanac ga je upitao koje mu je omiljeno jelo, na što je književnik odvratio da su to jaja. Kako bi testirao njegovu memoriju, čovjek ga je nakon godinu dana pokušao zbuniti kriptičnim pitanjem: “A s čime?” Goethe je, ne razmišljajući ni sekunde, odvratio: “S prstohvatom soli”.
6. Mađarskog književnika Ferenca Molnára zamolili su da napiše kritiku o premijeri debitantske komedije jednoga mladog autora. “Ne dolazi u obzir!”, rezolutno je odbio zadatak. “Komad je loš a autor dvostruko jači od mene i, kao što se iz njegove komedije vidi, ne zna za šalu”.
7. Lord Byron se svojedobno našao u društvu u kojem se raspravljalo o Petrarcinim sonetima. Kad mu je dosadilo slušati visokoparna naklapanja o naravi idealne ljubavi, prekinuo je govornika riječima: “Da mu je Laura bila žena i da su imali djece, zar mislite da bi Petrarca cijeli život pisao sonete?”
8. Jonatan Swift našao se u društvu postarijeg muškarca koji je nasmrt udosadio prisutne pričama o svojim slavnim precima i njihovim junačkim djelima. Ne mogavši više slušati dugačko, pompozno izlaganje, prekinuo ga je naoko zagonetnom rečenicom: “Dragi gospodine, kad vas slušam, odmah se sjetim krumpira”. Brbljavac se, sluteći kako nije riječ o komplimentu, namrštio. “Zašto baš krumpira?” tražio je pojašnjenje. Dobio ga je: “Zato što je i kod krumpira sve što valja pod zemljom”.
Piše: Lucija Kapural
