Životna priča Roze Shanine doima se poput akcijskog trilera – s tim da se ovdje ne radi o holivudskoj nego o sovjetskoj “produkciji”. U samo deset mjeseci, koliko je u rukama držala snajper, ljepotica svilenkaste plave kose, očiju modrih poput različka i blagog osmijeha posmicala je 59 neprijateljskih vojnika, ni ne trepnuvši. Junakinja Sovjetskog Saveza i noćna mora nacističkih vojnika rođena je 1924. godine u ruskom selu Jedma. Majka, mljekarica u kolhozu, i otac, lugar koji je nakon ranjavanja u Prvome svjetskom ratu ostao nepokretan, s teškom su mukom hranili šestero djece. Da je njihova mezimica, nazvana po junakinji radničke klase Rosi Luxemburg, posebno dijete, bilo je jasno vrlo rano: naučila je čitati prije treće godine, a u školi, do koje je svakodnevno pješačila petnaest kilometara, nizala je same petice. Unatoč roditeljskom protivljenju, u Arhangelovsku je završila školovanje za odgajateljicu te se zaposlila u dječjem vrtiću. Tijekom njemačke invazije na Sovjetski Savez, maloljetna djevojka organizirala je obranu svoga radnog mjesta, raspoređujući dobrovoljce na krovu vrtića. Nakon što je primila vijest da joj je brat poginuo u opsadi Lenjingrada, znala je da svojoj domovini mora dati više… Puno više.
Gonjena željom za osvetom, sedamnaestogodišnja Shanina ušetala je u sovjetski vojni centar te izrazila želju da ode na prvu liniju fronta, kako bi “ubila što više neprijatelja”. Zbog nježnih godina, spola, a možda i pomalo luđačkog pogleda, odbili su je. Godinu dana kasnije, nakon što joj je rat oduzeo još dvojicu braće, nitko joj više nije mogao reći “ne”. Završivši obuku za snajperiste kao najbolja u klasi, započela je marš koji će je učiniti slavnom. U travnju 1944. godine, u blizini Vitebska ubila je prvoga nacističkog oficira, a u roku od mjesec dana smaknula je još sedamnaestoricu. Čak i najgrublji pripadnici Crvene armije, koji su se isprva sprdali s krhkom plavušom, u kratkom su roku prema njoj razvili strahopoštovanje. Njena hrabrost graničila je s ludilom: jednom se, primjerice, njena jedinica našla pod teškom artiljerijskom paljbom, a premda je zapovjednik naredio povlačenje, Shanina ga je ignorirala te nastavila pružati podršku pješadiji, “skidajući” neprijatelje kao muhe. Savezničke novine o njoj su počele pisati kao o “nevidljivom teroru istočne Pruske”. Nedugo nakon teškog ranjavanja, koje je otpisala kao “običnu ogrebotinu”, borila se u bataljunu koji je izgubio 72 od 78 vojnika. Rosa, koja je bila među šestero preživjelih, zaklela se da će posmicati dvostruko toliko neprijateljskih vojnika. To joj nije bilo suđeno. U siječnju 1945. godine, ostatak eksplozivne artiljerijske naprave raznio joj je grudi dok je štitila teško ranjenog suborca. Na licu mjesta je ostala mrtva, ne doživjevši dvadeset prvi rođendan. Nepuna tri mjeseca kasnije, rat je završen, a Roza Shanina proglašena je narodnom junakinjom.
Piše: Lucija Kapural
