Krajem kolovoza 1914. godine, prvoga mjeseca Velikoga rata, kod belgijskoga gradića Monsa došlo je do sraza njemačkih i britanskih snaga. Unatoč vještini profesionalnih vojnika, Britanci su, uslijed njemačke brojčane superiornosti, nakon dvodnevnih borbi bili prisiljeni na povlačenje prema rijeci Marni. Ovaj je događaj u britanskoj javnosti postao prvi pokazatelj kako pobjeda nad Nijemcima možda i neće biti tako brza i lagana kako se pretpostavljalo.
Nepunih mjesec dana kasnije, velški književnik Arthur Machen u novinama je objavio kratku fiktivnu priču „The Bowmen“, u kojoj je opisao pridruživanje fantomskih strijelaca iz davne Bitke kod Agincourta (1415.) iscrpljenim britanskim snagama i njihov smrtonosan efekt na Nijemce. No, pored priče o strijelcima, u britanskoj se javnosti uskoro pojavila i priča o anđelima koji su priskočili u pomoć engleskim vojnicima. Glasine o nadnaravnim intervencijama potom su preplavile tisak. Štoviše, tumačene kao znak Božje pristranosti, tijekom 1915. godine ušle su čak i u crkvene propovijedi. Zanimljivo je pritom spomenuti kako se slučaj sjajnoga konjanika koji silazi s nebesa, što je također postao motiv mnogih priča, pojavljuje u biblijskoj Knjizi o Makabejcima, gdje je stoga također moguće tražiti izvore glasina. Unatoč Machenovom ponovnom izdanju priče s opširnim objašnjenjem da je riječ o lažnim glasinama inspiriranima njome, ništa nije moglo zaustaviti sve češće dojave o božanskim borcima, uključujući i svetog Jurja i Ivanu Orleansku, zaštitnike Engleske i Francuske.
Istraživanja provedena u poratnom razdoblju pružaju dva moguća objašnjenja. Prema jednom, riječ je o vizijama koje su se pojavile pred očima nekolicine vojnika iscrpljenih dvodnevnom bitkom i marširanjem te potom prepričavanjem poprimile neslućene razmjere. Drugo pak objašnjenje navodi mogućnost da su takve priče osmišljene u prostorijama propagandnih organizacija s ciljem podizanja morala na bojišnici i kod kuće. Najvjerojatnije je riječ o kombinaciji obje verzije, odnosno uspješnom propagandnom korištenju priče koja se na početku krenula spontano širiti među vojnicima.
Autor: Saša Vuković
