Živimo u svijetu u kojem se svakodnevno sve vrti oko slavnih osoba, što jedu, što nose na sebi i na kraju krajeva što rade ili ne rade. Danas taj status imaju najčešće glumci, pjevači i sportaši. No u 18. i 19. stoljeću, u skladu s ondašnjim društvenim okolnostima status slavnih imali su i krvnici. Među najslavnijim krvnicima u Francuskoj bila je obitelj Sanson. Naravno, da bi stekli takav status morali ste biti dobri u svom poslu, što znači da je bilo potrebno imati preciznu ruku usklađenu s ciljem. Taj je cilj, u konkretnom slučaju, značio ubijanje, a u kojem je trebalo odvojiti glavu od tijela sjekirom, i to gotovo preciznim kirurškim rezom. Na cijeni su bili oni koji su svoj posao mogli obaviti bez višestrukog zamahivanja sjekirom.
Obiteljski posao
Ovaj je posao bio obiteljski te se prenosio s oca na sina. Obitelj Sanson se tim poslom bavila punih šest generacija od 1688. do 1847. Članovi ove slavne obitelji pogubili su na tisuće ljudi, uključujući i kralja i kraljicu ( Luja XVI. i Mariju Antoanetu). Među najvećim krvnicima te obitelji je izdanak treće generacije Charles-Henri Sanson koji je tu funkciju obavljao u vrijeme i nakon Francuske revolucije, dakle u periodu kada je posao krvnika procvjetao. On je tijekom života dobio nadimak Veliki Sanson jer je bio precizan u svom poslu. Povijesni izvori o njemu govore kao obrazovanom čovjeku koji je bio načitan i govorio više jezika, a koji je uz to imao i dobar želudac pa je svoj posao obavljao najbolje što je mogao. Posao kraljevskog krvnika omogućavao je dobar i udoban život krvnicima i njihovim obiteljima, no ipak nije imao ono za čime je ovaj krvnik težio, a to je ugled u društvu jer je ovo bila prezrena funkcija. On je prvotno pohađao studij medicine u Parizu, no onda je u jednom trenutku otkriveno tko mu je otac zbog čega je morao napustiti edukaciju, kako ne bi bio narušen ugled samostanske škole. Nakon toga imao je privatnu poduku, ali kada mu se otac razbolio morao je preuzeti obiteljsku funkciju kako bi osigurao daljnju egzistenciju i tada je sasvim tragično od čovjeka koji je želio liječiti ljude postao krvnik.
Prvi koristio giljotinu
Slavu mu je donijela činjenica da je prvi koristio giljotinu prilikom smaknuća, a sudjelovao je i u testiranju njezina prototipa. Iako nije bio zagovornik revolucije ona mu je donijela status ravnopravnog građanina. Nije želio smaknuti kralja i kraljicu, ali nije imao izbora. Zapravo prilikom smaknuća kraljice on je bio samo promatrač, dok je posao obavio njegov sin Henri. Oba njegova sina su bila uključena u biznis, ali najstariji sin Gabriel je trebao biti nasljednikom ovog posla. Međutim Gabriel je preminuo u bizarnoj nesreći dok je odrubljenu glavu pokazivao gomili. Pri tome se, čini se, poskliznuo na nakupljenoj krvi i pao sa skele. Do kraja života Veliki Sanson ostao je pristaša giljotine. Charles-Henri Sanson se povukao s dužnosti 1795. godine, predavši svoj položaj i dužnost mlađem sinu Henriju. No, i nakon toga je zadržao zvjezdani status. Jedna sačuvana priča kaže da ga je posjetio car Napoleon Bonaparte te ga je, navodno, pitao kako stoji sa savješću, može li spavati noću, na što je on, isto tako navodno, šaljivo odgovorio:
Ako carevi, kraljevi i diktatori mogu dobro spavati, zašto ne bi krvnik?
U šestoj generaciji zadnji izdanak ove nekoć slavne obitelji se slomio radeći ovaj posao. Taj je slom bio fizički i psihički. Počeo je kockati i piti i svoju je funkciju prestao obavljati 1847. Pred sramotom dugova i drugih malverzacija obitelj Sanson bježi u Belgiju i mijenja prezime čime prekida dugu tradiciju. Budući da je giljotiniranje trajalo do 1939. godine obitelj je još dugo i solidno mogla živjeti od svog posla.
Piše: Sonja Kirchhoffer
