“Ono što je Dostojevski učinio za književnost, ‘Emmanuelle’ je napravila za erotiku”, riječi su francuskoga filmskog kritičara koje možda najbolje dočaravaju odjek prvoga erotskog filma koji se probio u “regularna” kina. Kombinacija lascivnosti i djetinje nevinosti, utjelovljena u glavnoj glumici Sylviji Kristel (1952. – 2012.), i danas – četrdeset šest godina nakon premijere najpoznatijega mekog pornića u povijesti – raspaljuje maštu gledatelja. Nažalost, za razliku od onoga njene najpoznatije glumačke kreacije, život lijepe Nizozemke bio je sve samo ne bajka.
Rano djetinjstvo provela je u rodnom u Utrechtu, u hotelu kojim su upravljali njeni roditelji. “Sestra Marianne i ja stalno smo morale mijenjati sobe u kojima smo spavale, ovisno o tome koja je te večeri bila slobodna. Bila su to vesela vremena – oblačile smo maminu odjeću, krale gostima cigarete, pričale i smijale se do tri ujutro”, ispričala je. Brak njenih roditelja u to je vrijeme već bio u ozbiljnoj krizi. Neotesani suknjolovac i bogobojazna žena imali su tek jednu zajedničku stvar: alkohol. “Tata je znao popiti i četrdeset čaša piva dnevno. Majka mu je u početku prigovarala zbog pića, a kasnije, kad joj je ponestalo snage, jednostavno mu se pridružila”, prisjetila se, dodajući kako su je roditelji kao djevojčicu nerijetko uspavljivali čašicom konjaka.
Gosti su obožavali zaigranu djevojčicu koja im je često pjevala i recitirala. Neki, nažalost, i previše. Kao devetogodišnjakinja nasilno je uvedena u svijet odraslih: seksualno ju je zlostavljao stariji muškarac. O tome mučnom događaju godinama je šutjela. Traumama tu nije bio kraj. Kad joj je bilo četrnaest, zatekla je oca u zagrljaju žene koja nije bila njena majka. Umjesto da se pospe pepelom, pater familias je dan kasnije naložio supruzi i kćerima da isele iz njegova hotela. Osjećaj odbačenosti Sylviju će pratiti ostatak života.
Majka je unajmila bijedan stančić s pogledom na smetlište, u kojem nije bilo tople vode ali je zato bilo žohara veličine dlana. S kruljenjem u želucu kao svakodnevnom “pjesmom”, Sylvia je imala malo nade da će se stvari popraviti. Kako je pohađala školu koju su vodile časne sestre, neko je vrijeme i sama kontemplirala o zaređenju kao načinu bijega do okrutnog svijeta, no odbacila ju je zaključivši da je za takvo što odviše temperamentna.
Kao tinejdžerica, radila je na benzinskoj crpki. Mrzila je taj posao: plaća jer bila slaba, a vulgarne riječi koje su joj dobacivali vozači kamiona stvarale su joj grč u želucu. Na majčin nagovor, prijavila se na natječaj za “Miss TV Nizozemske”, isključivo zbog novčane nagrade koja je čekala pobjednicu. Proglašena je najljepšom, da bi, na europskom natjecanju u Londonu, ponovno trijumfirala.
Menekenske gaže otvorile su joj vrata filma, no isprva se pojavljivala tek u epizodnim ulogama. Kad je, sa nepune dvadeset dvije, dobila naslovnu ulogu u francuskom filmu “Emmannuelle”, erotskoj drami o izvanbračnim avanturama dokone supruge diplomata na dalekom Tajlandu, nije ni slutila da će preko noći uzletjeti u zvjezdanu orbitu. Eksplicitnim prikazom seksa film je zatekao čak i liberalne francuske cenzore, koju su punih šest mjeseci oklijevali da mu izdaju dozvolu za prikazivanje. Kad je dozvola konačno stigla, film je postao nezapamćen hit. “Dobivala sam na stotine pisama od žena koje su tvrdile da sam im upravo ja spasila brak, naučivši ih kako da zadovolje muževe”, ispričala je glumica. Dok su dosadne francuske feministice cendrale zbog “svođenja žene na objekt muške pohote”, njihove japanske kolegice slavile su Emmannuelle kao junakinju borbe za oslobođenje ženske seksualnosti!
Kristel, koja je dobila skromnih šest tisuća dolara za nastup, bila je zbunjena svom tom pompom. Njen divlji brak s Hugom Clausom, gotovo tri desetljeća starijim piscem, propao je upravo radi spomenutog filma. I ranije ljubomoran, ovaj se pretvorio u Otela kad je shvatio da je njegova draga postala seks-simbol. Tjedan dana nakon što je njihov sin Arthur proslavio prvi rođendan, Claus je podnio zahtjev za razvod. Premda slomljena, Kristel je utjehu našla u radu – surađivala je s “teškašima” francuske kinematografije poput Rogera Vadima i Claudea Chabrola.
Na setu kostimiranog spektakla “Peti mušketir” upoznala je muškarca koji će joj donijeti najveću sreću i najveću bol u životu, britanskog kolegu Iana McShanea. Zaljubljena preko ušiju, trčala je za njim poput psića, ignorirajući upozorenja o njegovoj prijekoj naravi. “Bio je ljubomoran i imao velikih problema sa samopouzdanjem. Stalno je ponavljao kako bi, da je deset centimetara viši, bio novi Sean Connery”, ispričala je. Osobito neugodan postajao je kad bi se napio. “Imaš puno sreće i dobru stražnjicu. Nemoj si umišljati da si nova Sarah Bernhard”, riječi su kojima ju je učestalo “častio”, kivan zbog njenog uspjeha. Razočarana žena utjehu je potražila u kokainu. Skupa navika dovela ju je na rub banrota i ozbiljno joj narušila zdravlje. Kad je bila na dnu, čovjek kojeg je smatrala ljubavlju svoga života hladnokrvno joj je saopćio da je ostavlja zbog druge. Da stvar bude gora, nedugo nakon što je iselio iz njenog stana, otkrila je da čeka njegovu bebu. Premda je smjesta prestala piti i drogirati se, šteta je već bila počinjena. Doživjela je spontani pobačaj, od čega se psihički nikada nije oporavila.
Ni sa sljedećim odabranikom nije imala sreće. Philippe Blot, neugledni paparazzo s redateljskim ambnicijama, u njoj je gledao zlatnu koku. Premda nije imao ni iskustva ni znanja, s lakoćom ju je nagovorio da financira njegove filmove. To nije bilo jedino nepromišljeno “da” koje mu je izrekla: prihvatila je njegovu bračnu ponudu. Blotova “remek-djela” su krahirala na kinoblagajnama, a Kristel se još jednom našla na korak do bankrota. Brak je nedugo potom krahirao, a ona je, kako bi ponovno stala na noge, morala glumiti u novim izdanjima “Emmannuelle”. Kako je već bila u godinama, razodijevanje je prepustila mlađim kolegicama, a ona je igrala njihovu mudru mentoricu.
Ljubavnu sreću pronašla je s belgijskim radijskim producentom Freddyjem De Vreeom. S njim je provela dvanaest idiličnih godina, a kad je ovaj umro od raka, od žalosti nije pričala tjedan dana. Silni stresovi uništili su joj zdravlje: i sama je oboljela od karcinoma. Premda je operacija prošla uspješno, ostavila joj je ružan ožiljak na vratu, a zbog mjeseci provedenih u krevetu udebljala se preko dvadeset kilograma. “Bila sam božica erotike, a sada sam samo stara baba s viškom bora i manjkom love”, rezimirala je svoje putovanje nekoliko mjeseci prije smrti. Za razliku od muškaraca u njenom životu, rak joj se vratio – i metastazirao velikom brzinom. Nesretna žena umrla je prije šezdesetog rođendana.
Piše: Lucija Kapural
