Bitka za dvorac: Kako je francuski tenisač namagarčio SS-ovce?

Ilustracija: YouTube screenshot

U prvom i drugom dijelu priče o najčudnijoj bitci Drugoga svjetskog rata, onoj u kojoj su se Nijemci i Amerikanci borili rame uz rame, pisali smo o pozadini događaja u dvorcu Itter. U zadnjem nastavku, pročitajte sve o tijeku i ishodu toga oružanog sukoba!

Junačka smrt generala Gangla

Kroz noć, izvidničke SS jedinice u nekoliko su navrata zapucale na dvorac, no pravi napad započeo je tek u zoru, 5. svibnja 1945. godine. Tada, iz obližnje šume je izgmizalo preko stotinu i pedeset pripadnika divizije “Götz von Berlichingen”. Oslanjajući se na brojčanu premoć, iz svih smjerova su zapucali na zidine dvorca iz mitraljeza MG-42. Pokušali su se probiti kroz bodljikavu žicu, postavljenu u klancu, no branitelji su ih uspjeli otjerati žestokom paljbom.

Oko osam sati i trideset minuta, kad je nastupilo kratko zatišje, Lee se uspentrao na vrh dvorca, kako bi dalekozorom izvidio situaciju. Nije bila optimistična: približavala im se čitava satnija fanatika u crnim uniformama. Uz to, njegovo izvježbano oko odmah je zapazilo glavnu prijetnju – moćni “Flak”, protuavionski i protutenkovski top kalibra 88 milimetara, te dva 20 milimetarska protuzračna topa.

U trenutku dok se još nalazio na krovu, neprijateljski topovi počeli su rikati. Lee se u zadnjem trenutku uspio baciti u zaklon, no njegovi ljudi našli su se u ozbiljnim problemima. Kiša krhotina od razbijenih prozora zasula je branitelje, ozlijedivši mnoge od njih. Nije, međutim, bilo vremena za vidanje rana. Uzvratili su vatrom sa svojih pozicija u dvorcu, dok im je potporu pružala vjerna “Besotten Jenny”. Bila je to, pokazat će se, njena posljednja bitka. Topovski projektil pogodio je njen spremnik za gorivo, a tenk se u sekundi pretvorio u buktinju.


Dok se gusti dim uzdizao u zrak, SS-ovci su jurnuli na dvorac. Branitelji, među kojima su bili Reynaud, La Rocque i Borotra, zapucali su na njih iz pušaka i strojnica s gornjih zidina i iz puškarnica, no premda su brojni neprijatelji ostali ležati, napad nije zaustavljen. U očajanju, Reynaud se popeo na opasno izloženu poziciju iznad ulaza u dvorac te zasuo napadače kišom metaka. Opsovavši, general Gangl pohitao je k njemu kako bi ga odvukao na sigurno, no pao je pokošen neprijateljskim snajperskim metkom. Hrabri vojnik ostao je na licu mjesta mrtav.

Samoubilačka misija

U međuvremenu, ostaci 103. pješačke divizije, s kojom se bio sreo Zvonimir Čučković, stigli su do do Wörgla. Radilo se o grupici od petero ljudi, predvođenoj bojnikom Johnom T. Kramersom – u njegov džip ukrcali su se novinari Meyer Levin i Eric Lutten te fotograf Eric Schwab. Nakon što su se sastali s potpukovnikom Marvinom J. Coylesom, zapovjednikom drugog bataljuna 142. pješačke regimente, uspjeli su uspostaviti telefonsku komunikaciju s dvorcem Itter.

Bez okolišanja, Lee ih je obavijestio da se SS-ovski napad pooštrava, te da njegovim ljudima ponestaje municije. “Pomoć stiže”, kratko je odrezao Coyles, no Leeju te riječi nisu unijele optimizam. Neprijatelji samo što se nisu bili probili do zidova zamka, a njegovim ljudima, koji gotovo da više nisu imali metaka, u tom bi slučaju preostajala jedino borba bajunetama do sigurne smrti.

Svjestan činjenice da je svaki trenutak dragocjen, Borotra je od Leeja zatražio dopuštenje da krišom napusti dvorac te pohrli ka spasilačkim snagama kako bi ih doveo do njega sigurnim putem. “To je samoubojstvo!”, viknuo je kapetan, no Francuzov pogled, istodobno luđački i odlučan, nagnao ga je da kimne glavom u slaganju.

Četrdesetsedmogodišnji muškarac, nekadašnji šampion “bijelog sporta”, navukao je na sebe austrijsku seljačku odjeću, nakon čega se spustio s pet metara visokog zida. Odaslavši kratku molitvu nebesima, mirno se zaputio ka dvojici SS-ovaca naoružanih strojnicama. “Imate li hrane? Danima nisam jeo!”, obratio im se, a ovi su, posve zbunjeni, odmahnuli glavama. Ostajući vjeran ulozi, Borotra se pomokrio na obližnje stablo te se počeo udaljavati od neprijatelja, mahnuvši im na rastanku. Bio je uvjeren da će mu leđa napuniti mecima no to se, valjda zbog faktora iznenađenja, nije dogodilo. Odmakavši im iz vidnog polja, počeo je trčati.

 Spas u posljednjem trenutku

U međuvremenu, kako je pad dvorca postao pitanje trenutka, Lee je povukao svoje ljude sa zidina te ih otpratio do glavne utvrde dvorca, spreman s njima podijeliti sudbinu, boreći se do gorkog kraja. Ovi su ga nijemo pratili, izgubivši svaku nadu u spasenje.

Vidjevši da se branitelji povlače, SS-ovci su pojačali napad na ulaz u zamak. Nešto prije 15 sati, njihov “Flak” bio je smješten pred ulazna vrata dvorca, spreman na ispaljivanje odlučujućeg projektila… U tom trenutku, iz okolice su se začuli zvukovi strojnica, a američki tenkovi počeli su se pojavljivati na horizontu. Kramerove snage, koje je Borotra uspio pronaći i dovesti do dvorca, ispalile su projektil iz tenka “Boche Buster” na SS-ovce, a ovi su se, poput žohara, razmilili u smjeru šume. Dio je stradao pod američkim mecima, dio je uspio pobjeći, a većina ih se predala. Borotra, jedan od junaka bitke, cerio se iz džipa odjeven u američku uniformu.

Branitelji dvorca istrčali su prema svojim spasiteljima, glasno kličući. Posljednji im je pristupio Lee. Pripalivši cigaru, uputio im je rečenicu kakve se ne bi posramio ni akcijski junak iz holivudske produkcije: “Momci, što vas je zadržalo tako dugo?”. Nakon toga je čvrsto stegnuo ruku Krameru. Bitka, u kojoj je bilo mnogo ranjenih, od toga četvorica teško, te jedan – Gangl – smrtno nastradao, konačno je bila završena.

Toga dana, kapetan Schrader je formalno predao nadzor nad nekadašnjim zarobljenicima Ittera američkoj vojsci. Kao časnik SS-a kasnije je osuđen na dvije godine robije ali mu je kazna, zbog istaknute uloge u obrani dvorca, reducirana. Kapetan Lee je nagrađen Križem za izuzetne zasluge, najvišim vojnim odlikovanjem američke vojske. Ulica u Wörglu dobila je ime pokojnog generala Gangla, koji je u Austriji slavljen kao nacionalni junak. Godine 2016., norveški heavy-metal bend “Sabaton”, poznat po tekstovima povijesne tematike, u uspješnici “The Last Battle” opjevao je možda najčudniju bitku Drugoga svjetskog rata.

Piše: Lucija Kapural

Komentari