7 zanimljivosti o velikim skladateljima: Hipohondri, proždrljivci i prikriveni homoseksualci

Ako ste skladatelje klasične glazbe doživljavali kao ozbiljnu čeljad fanatično predanu poslu, vrlo ste daleko od istine. Mnogi od njih su, da se izrazimo posve blago, bili “opičeni” ljudi puni fobija, tikova i skrivenih poroka, a neki su posezali za uistinu bizarnim stvaralačkim metodama. Donosimo deset zanimljivosti o najvećima od najvećih:

1. genijalni talijanski skladatelj i čembalist Domenico Scarlatti bio je lud za mačkama te je, u nekim razdobljima života, dom dijelio i s desetak četveronožnih “cimerica”. Upravo jedna od njegovih dlakavih prijateljica zaslužna je za stvaranje “Fuge u g-molu”, poznate i pod nazivom “Mačja fuga”. Scarlatti je, naime, inspiraciju za ovo djelo pronašao u zvuku koji je proizvela njegova ljubimica Pulcinella kad se graciozno prošetala po klavirskim tipkama.

2. Franz Liszt slavu je stekao još za života, a njegovi obožavatelji – s naglaskom na obožavateljice – slovili su za fanatike. Primjerice, neka imućna dama mađarskoga je glazbenog maga obasipala pismima, u kojima je zahtijevala da joj za uspomenu pošalje dlake s dijela tijela po izboru. Kako bi nju i slične “skinuo s dnevnog reda”, slao im je dlake svoga kuštravog psa, koji se iznimno linjao, rekavši da je u pitanju njegova kosa.

3. Kao što njegovi portreti zorno svjedoče, Georg Friedrich Händel bio je korpulentan muškarac s dvostrukim podvoljkom. Figura koja bi mu danas osigurala sudjelovanje u emisiji “Život na vagi” nije pala s neba, naprotiv: proždrljivi skladatelj na njoj je čitav život marljivo radio. Prema svjedočenju suvremenika, u restoranu bi za sebe naručio večeru za troje, a navodno je nakon jedačkog maratona znao povraćati te, samo nekoliko minuta kasnije, nastavljati s novom rundom.

4. Wolfgang Amadeus Mozart, velikan bečke klasike i tvorac možda najsuptilnijih i najnježnijih melodija poznatih ljudskom uhu, bio je prost kao šlapa. Psovao je u usmenoj formi i pismima, u komunikaciji s prijateljima, poslodavcima i okrunjenim glavama, a među najčešćim “beštimijama” za kojima je posezao bile su one povezane s ljudskim izmetom.

5. poput genijalnog luđaka Sheldona Coopera, junaka serijala “Teorija velikog praska”, češki skladatelj Antonin Dvořák bio je opsjednut vlakovima. Umjesto u naručju kakve dame, slobodno vrijeme najradije je provodio na željezničkom kolodvoru u Pragu, gdje bi sjeo te bilježio vlakove koji prolaze. Vozni red je, dakako, znao napamet, a malobrojnim prijateljima nasmrt je dosađivao recitirajući ga od “a” do “ž”.

6. Pjotr Iljič Čajkovski bio je veliki skladatelj i još veći hipohondar. Tvorac baleta “Labuđe jezero” i “Orašar” rukom je pridržavao vlastitu bradu dok je dirigirao, iz straha da će mu – otpasti glava! Kako se ne bi zarazio kakvom boleštinom, odbijao je konzumirati pića koja nisu bila u zatvorenoj boci, a grlo iste bi za svaki slučaj pomno istrljao mokrom krpicom. Ironijom sudbine, umro je od kolere… Ako prihvatimo službenu verziju. Prema nekim povjesničarima, ubio se arsenom nakon što mu je pošiljatelj anonimnog pisma zaprijetio da će objelodaniti njegovu homoseksualnu orijentaciju, koju je krio kao zmija noge.

7. austrijski skladatelj Arnold Schönberg patio je od tzv. triskaidekafobije, paničnog straha od broja 13. Tijekom studiranja, odbio je unajmiti iznimno jeftin stančić, budući da se nalazio na broju 13, a među njegovim skladbama nećete naći niti jednu s trinaest slova. Danima uoči svoga 76. rođendana “davio” je bližnje pričama o zloj kobi: ne samo da zbroj sedmice i šestice daje trinaest, nego je taj rođendan padao na – petak trinaesti. “Uvjeren sam da neću dočekati jutro”, ponavljao je supruzi. Ova ga je, dakako, ignorirala, da bi ostala u stanju šoka kad je njena gora polovica, izustivši riječ “harmonija”, preminula. Vrijeme njegove smrti bilo je 23:47, što je 13 minuta prije ponoći.

Piše: Lucija Kapural

Komentari