U dvadeset šest godina, koliko je koračala ovim planetom, Gia Carangi (1960. – 1986.) doživjela je meteorski uspjeh, ali i strmoglav pad u bezdan. Prva manekenka sa statusom supermodela odrasla je u Philadelphiji, u obitelji u kojoj su psovke i šamari letjeli na dnevnoj bazi. Imala je samo jedanaest godina kad ju je majka napustila, a od tog udarca nikad se nije oporavila. Osjećaj odbačenosti pratit će je ostatak života, baš kao i agresivna potraga za ljubavlju.
Da je pripadnici suprotna spola ne privlače, shvatila je još kao tinejdžerica, kad se ošišala “na ježa” i počela mijenjati cure kao čarape. Bila je zaljubljive prirode, a uz to nametljiva: odabranicama je kupovala cvijeće, a kad bi je ove odbile, znala im se pojaviti na vratima u gluho doba noći.
Za jednog od alkoholom natopljenih izlazaka, lijepu djevojku zamijetio je lokalni fotograf, koji ju je zamolio da mu pozira. Te fotografije dospjele su u ruke njegova slavnog kolege Elgorta, koji poziva Giju u New York. U nježnoj dobi od sedamnaest godina, ondje će započeti njen pohod na modni tron. Vatrena brineta dokinula je dominaciju eteričnih plavuša na modnim pistama, postala miljenica Ralpha Laurena i Christiana Diora, a fotograf Francesco Scavullo smatrao ju je svojom muzom, ali i bliskom prijateljicom.
Divlja i nesputana, pozirala je gola, šmrkala kokain sa stražnjica atraktivnih djevojaka te hodala svijetom u muškoj odjeći i sa stavom “bolja sam od vas”. Iza bahatog držanja krila se, međutim, duboka nesigurnost. Kad ju je vizažistica Sandy Linter ostavila, Gia se prometnula u uhodu koja sirotoj ženi nije dala disati. Zivkala ju je dvadesetak puta dnevno, dočekivala je na stubištu i prijetila njezinu novom momku. Uplašena Sandy promijenila je broj telefona a Gia je pronašla tješiteljicu koja je neće napustiti do kraja života – drogu. Preciznije, heroin.
Svi su u branši znali za Gijin problem s drogom, a njeno neprofesionalno ponašanje, poput kašnjenja na snimanja, histeričnih ispada i neartikuliranog mumljanja za vrijeme intervjua, toleriralo se dok god je izgledala dobro. Ubrzo se i to promijenilo.
Jedra, preplanula cura postala je isušena i blijeda kao avet, a ubode od igle na rukama sve teže je bilo retuširati. Dogodilo se neminovno – nitko je više nije htio angažirati. Zadnju naslovnicu poklonio joj je vjerni Scavullo. Pozirala mu je u raskošnoj bijeloj haljini, a izbodene ruke skrila je iza leđa.
Kako je cjelokupnu zaradu spiskala na drogu, nije imala druge nego vratiti se kući u Philadelphiju. Otpočela je s terapijom odvikavanja, zaposlila se kao prodavačica u butiku, te obnovila kontakt s majkom. A onda je, s dijagnozom upale pluća, završila u bolnici.
Za svaki slučaj, liječnici su napravili krvne pretrage. Rezultati su razbili Gijinu nadu da bi ikad više mogla voditi normalan život: dijagnosticiran joj je AIDS. Umrla je nekoliko tjedana kasnije, a na sprovodu se nije pojavio nitko iz modnog svijeta.
Piše: Lucija Kapural
