Tisućugodišnja ruža iz Hildesheima

Nalazeći se pod zaštitom UNESCO-a od 1985. godine, katedrala Uznesenja bl. Djevice Marije u Hildesheimu jedna je od najstarijih crkvenih građevina na sjeveru Njemačke. No, ono što ju čini još posebnijom grm je divlje ruže posađen uz njezinu apsidu. Naime, visoka gotovo 10 metara, ova je ruža vjerojatno najstarija na svijetu te se naziva Tisućugodišnjom ružom ili Ružom iz Hildesheima.

Prvi spomen ruže veže se uz osnutak biskupije u Hildesheimu 815. godine, kada je Ludovik Pobožni središte misionarske djelatnosti u novoosvojenoj Saskoj iz Elze, gdje je prvu biskupiju osnovao njegov otac Karlo Veliki, premjestio u Hildesheim. Legenda o tom događaju zapisana je i 1909. godine objavljena u zbirci „Romantična Njemačka“. Prema njezinoj najrazrađenijoj verziji, 815. godine Ludovik Pobožni u Hercinškoj je šumi lovio bijelog jelena, no tijekom lova odvojio se od družine te potom izgubio i plijen i konja. Izgubljen i sam lutao je čitav dan, dok nije dospio do brdašca obraslog ružinim grmom. Nakon molitve za svoj spas nad relikvijom Djevice Marije koju je nosio sa sobom, pod tim je grmom zaspao. Kad se probudio, premda je bila polovica ljeta, brdašce na kojem je spavao bilo je prekriveno snijegom, a ružin grm u punom cvatu; spomenuti relikvijar smrznuo se među njegovim granama.

Budući da je divlja ruža u tada tek površno kristijaniziranoj svijesti tumačena kao simbol saksonske božice Hulde, asocirane sa zimom, uslijed čega se snijeg smatrao perjem koje ispada iz njenog jastuka kad ga prije spavanja trese, Ludovik je ova zbivanja protumačio kao njezin znak da želi da se umjesto nje na tom mjestu ubuduće časti Djevica Marija. Nakon što su ga suputnici napokon pronašli, zakleo se stoga na tom mjestu podići katedralu te je time sjedište biskupije iz Elze premješteno u Hildesheim. Prilikom gradnje, ružin je grm ostavljen neoštećenim, tako da je završio uz sam glavni oltar s druge strane zida. Prema drugoj verziji legende, car tijekom opisanog lova nije izgubio samog sebe, već samo relikvijar te se zakleo sagraditi crkvu gdje god ga pronađe – pronašao ga je zapletenog o ružino granje.

Premda je 1945. godine katedrala stradala u savezničkom bombardiranju, ruža – kojoj je gornji dio također bio oštećen – u svom je korijenu preživjela rat te uskoro opet procvala. Vezano uz nju kao simbol svog mjesta, lokalno stanovništvo vjeruje da će Hildesheim ostati prosperitetan sve dokle Tisućugodišnja ruža bude cvala.

Autor: Saša Vuković 


Komentari