10 najpoznatijih atentata: Sijevaju noževi, fijuču meci

Fotografija: YouTube screenshot

Atentat, ubojstvo odnosno pokušaj ubojstva neke javne osobe, može biti motiviran ideološkim, političkim ili drugim razlozima, a uglavnom se odnosi na napade na državne dužnosnike. Izvršitelji su ponekad profesionalni ubojice, no među njima se nađe i gorljivih ideologa, vjerskih fanatika i duševnih bolesnika. Ovo (ne)djelo se od “običnog” ubojstva ne razlikuje samo po važnosti mete, već i po poruci koju odašilje javnosti ili ciljanoj skupini. Povijesno i etimološki, pojam se u brojnim europskim jezicima veže uz asasine, vjersko-političku sljedbu koju je u jedanaestom stoljeću u Perziji osnovao Hasan ibn al-Sabbah; naziv koji mi koristimo dolazi pak od latinske riječi “attentare”, u značenju “napasti”. Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali pregršt zanimljivih podataka od nekim od najpoznatijih atentata u povijesti!

1. Prvi američki državnik na kojeg je pokušan atentat bio je Andrew Jackson. Dana 30. siječnja 1835. godine, predsjednik je prisutstvovao sprovodu jednog kongresnika. Po izlasku iz zgrade Capitoll Hilla, poremećeni muškarac po imenu Richard Lawrence ispalio je u njega metak. Napadačev pištolj se, međutim, zaglavio, pa Jacksonu nije pala ni dlaka s glave. Uporan koliko i lud, atentator je iz džepa izvadio drugi pištolj, no i ovaj put mu se, nevjerojatnom slučajnošću, metak zaglavio u cijevi. Dok su okupljeni velikodostojnici paničarili, Jackson se zaletio prema nesuđenom ubojici te ga do krvi namlatio svojim štapom. Stručnjaci su kasnije utvrdili da atentator pati od deluzije da je “kralj SAD-a”, pa je ostatak života proveo u psihijatrijskoj ustanovi. Zanimljivo, žilavi Jackson je u mladosti preživio teško ranjavanje u dvoboju – metak mu je ostao zaglavljen u blizini srca!

2. U doba krvavih vjerskih sukoba u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, nastaje isusovačka teorija o dopustivosti regicida pod uvjetom da isti služi “svetoj stvari”. Atentat na francuskoga kralja Henrika IV. imao je takav značaj. Prvi vladar iz burbonske dinastije te glavni junak Voltaireovog spjeva “Henrijada” do danas je ostao simolom vjerske tolerancije. Majka, navarska kraljica Jeanne d’Albert, odgojila ga je u duhu protestantizma. Bio je idejni vođa hugenota, a njegova ženidba s Margaretom Valois 1572. bila je povod za krvavu Bartolomejsku noć. Narednih sedamnaest godina, Henrik je živio kao neka vrsta zatočenika na dvoru. Kako bi sredio prilike u zemlji, prešao je na katolicizam. “Pariz je vrijedan jedne mise”, sažeo je svoju odluku. Nanteskim ediktom iz 1598. hugenotima je vratio politička i vjerska prava, čime je dokrajčio vjerske ratove. Katolički fanatici nisu mu mogli oprostiti ovu drskost, pa su, u prosjeku, jednom godišnje pokušavali izvršiti atentat na njega. Dana 14. svibnja 1610. godine, to im je pošlo za rukom. Toga popodneva, kraljeva kočija se, zbog prometne gužve uzrokovane krunidbom Marije Medici, zaustavila u pariškoj Ulici Ferronnerie, šetstotinjak metara od Louvrea. François Ravaillac, mladić od tridesetak godina koji je izgarao ognjem vjerske mržnje, iskoristio je tu priliku za ostvarenje davnog plana – uspentrao se na kočiju te zario nož u kraljevo srce. Atentator je uhićen, a kasnije i kažnjen na stravičan način. Nakon višednevnog mučenja, u kojem su kao “rekviziti” korištena kliješta, vrelo ulje i rastopljeno olovo, mladić je raščetvoren. Mržnja spram njegova čina bila je toliko snažna da je nakon toga u Francuskoj zabranjeno korištenje prezimena Ravaillac.

3. Najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti jest onaj na Stjepana Radića i njegove bliske suradnike u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 20. lipnja 1928. godine. Na njih je pucao radikalski zastupnik Puniša Račić, no mnogi organizaciju toga čina pripisuju kralju Aleksandru I. Karađorđeviću i radikalskomu vrhu. U napadu su ubijeni zastupnici Đuro Basariček i Pavle Radić a teško ranjeni Ivan Granđa, Ivan Pernar i Stjepan Radić. Potonji je u kolovozu te godine preminuo od posljedica ranjavanja. Atentat je uzrokovao političku krizu jer HSS i njihovi saveznici više nisu željeli sudjelovati u parlamentarnom radu niti priznavati skupštinske odluke bez novih izbora i ustavnih promjena. Stanje je dvor iskoristio za uvođenje Šestosiječanjske diktature sljedeće godine, koja je do krajnosti zaoštrila odnose u Jugoslaviji, što je pak dovelo do atentata u Marseilleu 9. listopada 1934. Organizirali su ga pripadnici ustaške organizacije i VMRO-a, a u njemu su ubijeni kralj Aleksandar I. i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou.

4. Atentat na sovjetskog revolucionara Lava Trockog, bivšeg zapovjednika Crvene armije i bliskog suradnika pokojnog Vladimira Iljiča Lenjina, izvršen je 20. kolovoza 1940. u Meksiku, gdje se ovaj bio skrasio nakon sukoba sa Staljinom. Atentator, Staljinov agent Ramon Mercader, žrtvi se uspio približiti pomoću ljubavne veze s njegovom tajnicom. Stekavši njegovo povjerenje, ovaj španjojski komunist od Trockog je zatražio da mu pročita neki rad. Kad se nesretnik nagnuo nad tekst, Mercader mu je zabio planinarski cepin u stražnji dio lubanje. Trocki je izdahnuo sljedeći dan. Staljin, smrtni neprijatelj Trockog i vjerojatni naručitelj atentata, ubojicu je odlikovao Redom Lenjina još dok je ovaj bio u meksičkom zatvoru, a kad se vratio u SSSR proglašen je i herojem Sovjetskog Saveza.


5. Reinhard Heydrich, šef Glavnog ureda sigurnosti Njemačkoga Reicha, bio je jedan od najagilnijih provoditelja sustava terora nacističke Njemačke. Fasciniran njegovom surovošću, Hitler ga je opisivao kao “čovjeka sa željeznim srcem”. Himmlerov zamjenik i uzdanica, zapamćen je kao glavni kreator “konačnog rješenja židovskog pitanja”, utanačenog na konferenciji u Wannseeu. Zaslužena karma stigla ga je 27. svibnja 1942. godine – napadnut je iz zasjede, dok je u otvorenom “Mercedesu” prolazio kroz praško predgrađe. Atentat su izvršili tamošnji članovi Pokreta otpora, a umro je jedan dana nakon ranjavanja, od sepse. Radilo se o osveti za počinjena zlodjela. Heydrich je, naime, tijekom Drugoga svjetskog rata bio svojevrsni upravitelj Češke, s funkcijom namjesnog protektora Češke i Moravske. Kao takav, imao je neograničenu vlast u tim okupiranim zemljama te provodio teror i masovna smaknuća, zbog čega je i organizirano njegovo ubojstvo. Atentat na “praškog mesara”, kako su ga sa strepnjom nazivali, izazvao je krvave represalije njemačke okupacijske uprave. Kao odmazdu za njegovo ubojstvo, nacisti su uništili čitavo jedno naselje u Češkoj, zlosretne Lidice. U toj akciji, gotovo dvije stotine muškaraca je strijeljano, žene su odvedene u koncentracijski logor Ravensbrück i ubijene u plinskoj komori, dok su djeca poslana u Njemačku na preodgoj.

6. Smrt Johna F. Kennedyja jedna je od omiljenih tema teoretičara zavjera. Ma koliko njihove ideje graničile sa znanstvenom fantastikom, misteriozni poziv koji je najavio atentat na američkog predsjednika uistinu se dogodio. Kobnog dana, oko deset sati ujutro, telefonski operater u kalifornijskom Oxnardu primio je poziv anonimne žene. “Predsjednik će umrijeti u sljedećih desetak minuta”, objavila je pozivateljica te poklopila slušalicu. U sljedećih desetak minuta nije se, međutim, dogodilo ništa dramatično. Uslijedio je još jedan poziv. “Obratite pažnju na prozore! To će se dogoditi u 10 sati i 30 minuta”, bilo je novo “proročanstvo”. Operater je ignorirao poziv, zaključivši da se radi o luđakinji – ta predsjednik uopće nije bio u Kaliforniji. Toga dana, 22. studenog 1963. godine, J. F. Kennedy je ubijen tijekom predizborne povorke u Dallasu. Dok se u otvorenom automobilu vozio ulicama u društvu supruge i teksaškoga guvernera Johna Conallyja, na njega su ispaljena tri hica. Jedan je metak ranio Conallyja, a druga dva su pogodila predsjednika, u vrat i glavu. Dogodilo se to u dvanaest sati i trideset minuta, odnosno u 10:30 po kalifornijskom vremenu, baš kao što je nepoznata pozivateljica najavila. Bila je u pravu u vezi još jednoga detalja – atentator je pucao s prozora zgrade! Kennedy je preminuo o obližnjoj bolnici. Nekoliko sati kasnije, marinac Lee Harvey Oswald uhićen je, a potom optužen za atentat. Tvrdio je da je nevin, ali nije dobio priliku dokazati to pred sudom. Dva dana kasnije, pred TV kamerama ga je ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezan s organiziranim kriminalom. Mnogi i danas vjeruju da Oswald nije djelovao sam.

7. Povod Prvome svjetskom ratu bio je atentat na austrougarskog nadvojvodu Franju Ferdinanda: dana 28. lipnja 1914. godine, u Sarajevu, prijestolonasljednika i njegovu suprugu na onaj je svijet otpravio Gavrilo Princip. Atentat je pripremila teroristička organizacija Mlada Bosna, a u njemu su, pored Principa, važni akteri bili Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež, Vaso Čubrilović, Cvjetko Popović i Muhamed Mehmedbašić. Nedugo nakon što je nadvojvoda udahnuo posljednji dah, dvadesetak zavjerenika završilo je iza rešetki, a istraga je upućivala na umiješanost Srbije u pripremanje atentata. Austrougarske vlasti uputile su joj ultimatum, zahtijevajući provođenje vlastite istrage na njenom teritoriju. Budući taj zahtjev rezolutno odbijen, Austro-Ugarska je, mjesec dana nakon sarajevskog krvoprolića, Srbiji objavila rat. To je aktiviralo niz savezništva, koja su pak pokrenuča lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana, veći se dio Europe zaratio.

8. Dana 14. travnja 1865. godine, u kazalištu Ford u Washingtonu izvršen je jedan od najpoznatijih atentata svih vremena: na Abrahama Lincolna hice je ispalio slavni glumac John Wilkes Booth. Učinio je to na podmukao način: američkom predsjedniku pucao je u potiljak dok je ovaj sjedio u loži, u trenutku kad je predstava “Our American Cousin” bila na vrhuncu i kad je glavni glumac izgovorio najsmješniju rečenicu, praćenu gromoglasnim smijehom publike (atentator je znao tijek predstave napamet). Suprotno uvriježenome mišljenju, “pošteni Abe” nije umro u samom kazalištu, nego nekoliko sati kasnije. Posljednji put je udahnuo u obližnjoj kući njemačkog krojača Williama Petersena, u koju su ga odnijeli. Booth je pak na konju pobjegao iz grada, a za njim je organizirana potjera. Dvanaest dana kasnije, uhvaćen je i ubijen na jednoj farmi u Virginiji. Zanimljivo, gatara mu je još kao školarcu prorekla da će “postati slavan ali ne na način na koji bi želio” te da će skončati nasilnom smrću nakon što učini “nešto strašno”. Njene riječi, koje je spominjao na više mjesta u dnevniku, Bootha su proganjale ostatak života – dok se nisu obistinile.

9. Dana 24. lipnja 1894. godine, talijanski anarhist Sante Geronimo Caserio ubio je francuskog predsjednika Sadija Carnota. Učinio je to na podmukao način, neposredno nakon predsjednikova govora na banketu u Lyonu. Caserio je prišao svojoj žrtvi, koja se u tom trenutku rukovala s obožavateljima. Kad mu je nasmiješeni Carnot pružio ruku, Caserio se s njime rukovao, a istovremeno mu je drugom rukom zario nož u srce. Atentator, dvadesetogodišnji pekar, odmah je savladan. Osuđen je na smrt i giljotiniran dva mjeseca nakon ubojstva.

10. Kao što je opće poznato, Gaja Julija Cezara su, na vrhuncu njegove moći, ubili urotnici iz patricijskih redova na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem. Iza najpoznatijeg atentata starog vijeka, koji se dogodio u rimskom Senatu na Martovske ide 15. ožujka 44. godine prije Krista, formalno je stajao pokušaj spašavanja republike, a zapravo moći senatske aristokracije. U uroti je sudjelovalo oko šezdeset senatora. Prije nego što je – navodno – izgovorio čuvenu rečenicu “Zar i ti, sine Brute?”, veliki vojskovođa i državnik je, prema nekim izvorima, zadobio čak dvadeset i tri uboda nožem. Liječnik je kasnije ustvrdio da je smrtonosna bila samo jedna rana, ona u prsa.

Piše: Lucija Kapural

Komentari