Na policama više od 100 zemalja svijeta nalaze se Pringlesi koji godišnje donose zaradu veću od milijardu dolara. Pringles je nekada bio u vlasništvu kompanije Procter & Gamble koja ga je prodala sadašnjem vlasniku Kellogg’su 2012. Tko jednom proba Pringles odmah uočava razliku u okusu u odnosu na druge čipseve. No, na početku okus čipsa Pringles i nije bio baš nešto. Kažu da mu je okus u 60-im godinama prošlog stoljeća bio užasan. Nakon čega se dugo i očito uspješno radilo na njegovom poboljšanju.
Pringlesi se prave na drugačiji način
Za razliku od drugih čipseva ovaj se pravi od dehidriranog krumpira, što je tijekom 70-ih godina postalo predmet spora među velikim igračima u ovoj industrijskoj niši. Spor je završio tako što je na Pringlesima morao biti dodan natpis na kojem je stajalo da se ovaj proizvod pravi od dehidriranog krumpira. Sporovi su i danas prisutni, no ovdje ćemo se usmjeriti na uočljivu ambalažu Pringlesa. Za njihovo poseban dizajn zaslužan je organski kemičar Frederic John Baur.
Baur osmislio potpuno drugačiji dizajn
Baur je nakon doktorata radio najveći dio života u prehrambenoj industriji. Danas je najpoznatiji po svom dizajnu samog čipsa koji ima sedlasti oblik kao i ambalaži koja ovaj čips izdvaja od ostalih sličnih proizvoda. U pitanju je patent u kojem se čips slaže u zakošenoj varijanti u cilindričnu limenku. Za dizajn čipsa i njegovo pakiranje Baura je angažirala poznata kompanija Procter & Gamble koja je osnovana davne 1837. godine. Menadžeri kompanije su rano uočili potrebu za novom ambalažom, koja će omogućiti kupcu da ukoliko ne pojede cijelo pakovanje odjednom jednostavno zatvori limenku, i tako sačuva svježinu proizvoda. Osim toga željeli su naći ambalažu koja će im olakšati skladištenje i transportiranje čipsa. Nakon što je Baur osmislio ovu novu ambalažu podnio je 1966. zahtjev za patentiranjem svog dizajna, a pet godina kasnije mu je on i odobren. Kažu da je bio toliko samozadovoljan svojim patentom da je znao doći u neku od trgovina i promatrati ljude kako kupuju Pringlese znajući da je velikim dijelom za njihovu popularnost zaslužan baš on. No, treba nadodati da se ova limenka u novijim danima našla na meti kritika zbog teškoća u recikliranju jer je izrađena od većeg broja materijala.
Ideja o pokopu u kutiji izazvala smijeh
Baurov najstariji sin Larry je izjavio za Time da mu je otac po prvi puta u 80-im godinama prošlog stoljeća iznio ideju o pokopu u kutiji od Pringlesa. On se na to nasmijao i nije ga shvatio ozbiljno, a kaže da je cijela obitelj nakon toga zbijala šale o toj ideji. No, kada se John razbolio od Alzheimera stvari su prestale biti smiješne. Nakon njegove smrti 2008. godine, obitelj je krenula u pogrebni zavod. Na putu su se zaustavili u trgovini kako bi kupili kutiju Pringlesa, s tim da im je bilo teško odlučiti se za određeni okus. Nakon vijećanja izbor je pao na originalne Pringlese.
Danas se smatra da je njegov dizajn označio prekretnicu u dizajniranju i pakiranju prehrambenih proizvoda. Frederic John Baur pokopan je na groblju Cincinnati Springfield Townshipa. Dio njegovih kremiranih ostataka je stavljen u urnu, a dio u kutiju Pringlesa.
Naše iskustvo kaže kada jednom probate Pringles “zauvijek” ih jedete, osim ako u vašim odlukama završnu riječ nema cijena, ili ste tip koji ne jede grickalice.
Piše: Sonja Kirchhoffer
