Odnosi prema životinjama danas su na pragu velikih promjena, iako smo još uvijek daleko od društva koje će se s poštovanjem odnositi prema svim drugim bićima, kako je to priželjkivao Gandhi. Nedavno smo pisali o majmunu koji je bio zaposlenik željeznice u Južnoj Africi, i koji je svoj posao obavljao bez pogreške, a danas ćemo predstaviti još jednog južnoafričkog majmuna koji je bio maskota, ali i pravi vojnik u sklopu svoje Transvaalske pukovnije.
Od kućnog ljubimca do vojnika
Pavijan Jackie služio je u 3. južnoafričkoj pješačkoj pukovniji poznatijoj kao Transvaalska pukovnija, koja se borila zajedno s britanskim vojnicima tijekom Prvog svjetskog rata. Jackieva priča počinje kada je farmer Albert Marr zatekao ovog mladog pavijana kako izgubljeno luta njegovim imanjem. Nakon kratkog razmišljanja odlučio ga je zadržati, a uskoro su se obojica jako povezali. U pitanju pavijan vrste chacma. Ova vrsta pavijana živi u divljini u velikim grupama od 50 do 100 članova. Mužjaci su prilično agresivni i imaju impresivne zube. Jacke je sretno živio s Marrom, no onda je počeo rat, a Albert je dobio poziv u vojsku 1915. godine. Ne želeći ostaviti majmuna samog, pitao je nadležnu vojnu upravu može li ga povesti sa sobom kao svog ljubimca. Oni su potpuno neočekivano potvrdno odgovorili. Njegov je ljubimac, kao i sam Marr, dobio uniformu, svoj set obroka, platnu listu, i sve po vojnim propisima.
Vojnik maskota pukovnije
Jackie se snašao više nego dobro. Bio je to majmun uglađenih manira koji se znao ponašati u svim situacijama. Kada bi kraj njega prolazio nadređeni časnik on bi se uspravio i pozdravio ga. Jeo je služeći se vilicom i nožem, a pio je i čaj na način kako se to čini u ljudskom društvu. Zajedno s Marrom je držao stražu, a kako je imao izuzetno dobar sluh i njuh, mogao je nanjušiti opasnost prije nego bi je bilo tko drugi uočio. U trenutku kada bi čuo neprijatelj počeo bi ispuštati uzbunjujuće zvukove i vući Marra za odjeću. Zbog svoje predanosti vojsci postao je maskota svoje pukovnije. Jackie je svojim veselim temperamentom dizao moral vojnika i zabavljao ih u rovovima. Bio je poznat i po stručnom paljenju lula i cigareta svojim sudrugovima.
U rovovima
Ratno “krštenje” obojica su doživjela u Egiptu u veljači 1916. godine kada su trebali okončati ustanak Senussija, vjerske sekte koja je bila u savezu s Turcima i Nijemcima. Tu je Marr ranjen u rame, a Jackie mu je pokušavao pomoći i utješiti ga. Svi su bili impresionirani njegovom odanošću. Nakon toga su obojica prebačena u Francusku, gdje su tri godine proboravili u rovovima. U vrijeme jednog granatiranja, pred kraj rata, Jackie je pokušao napraviti improvizirano sklonište, no dok je bio zauzet tim poslom geleri su ga ranili u ruku i nogu. U prvom trenutku liječnici nisu znali što bi s njim, nisu nikada liječili majmune niti su znali što mu dati za anesteziju i u kojoj količini. Na kraju su upotrijebili kloroform u dozi koju su približno odredili, nadajući se da će Jackie preživjeti operaciju. Jackie je preživio operaciju, ali je izgubio nogu.
Odlazak s ratišta s PTSP-om
Nakon ovog stradavanja obojica su poslana u Englesku, gdje su u službi Crvenog križa skupljali novac za fond pomoći namijenjen vojnicima, ali i udovicama i siročadi. Tu su stekli golemu popularnost, a Jackie je tretiran kao prava zvijezda. Skupili su ogroman iznos, a za to je velikim dijelom zaslužan i Jackie koji je, primjerice, za poljubac dobivao pet šilinga. Bio je to kraj rata za obojicu, a nakon toga otputovali su kući. Zbog svoje hrabrosti Jackie je odlikovan je medaljom za hrabrost i unaprijeđen u čin kaplara. Jackie je dobio otpusni list i vojnu mirovinu. Jackie i Marr živjeli su sretno do pavijanove smrti 1921. godine. Obojica su nakon rata patila od PTSP-a, a Jackie se užasno bojao grmljavine. Godine 1921. tijekom jakog grmljavinskog nevremena dobio je srčani udar, koji nije preživio. Marr je nadživio svog prijatelja Jackiea, a preminuo je u svojoj 84-oj godini života 1973. Do danas Jackie je jedini pavijan koji je napredovao u vojsci i jedini koji se borio u Prvom svjetskom ratu.
Što reći nego da nam Jackie može poslužiti kao primjer dobrog, hrabrog i uglađenog ponašanja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
