Karnevalska sezona najčešće počinje u utorak, dan prije Čiste srijede (Pepelnice), nakon čega slijedi četrdeset dana korizme. Na ovaj dan suprotstavljaju se dvije tradicije: ona propisana od Crkve i ona koja se slavi u puku. Još od srednjeg vijeka, u Crkvi se ustalilo pravilo da svećenici na taj dan poste. Otuda je i došao naziv “mesopust””, koji je slobodan prijevod talijanske riječi “carnivale” (“zbogom mesu”). Isposnički element nazire se i u terminu “fašnik”, koji dolazi od njemačke riječu “Fastnacht” – “noć posta”. Međutim, za puk je razdoblje pred korizmu s vremenom postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama. Tako u hrvatskom jeziku karneval nazivamo i “pokladama”, što dolazi od starohrvatskog glagola “klasti” odnosno “prerušiti se”.
Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj Hrvatskoj, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaka regija ima svoje specifičnosti u pogledu maski, trajanja poklada i hrane koja se u to vrijeme priprema i troši (krafne i krpice s kiselim zeljem u Zagorju; kobasice, buhtle, štrudle i pogačice s čvarcima u Slavoniji; fritule i kroštule u Splitu i okolici). Unatoč specifičnostima pojedinih karnevala, jedno im je svima zajedničko: raspusna zabava iz koje nitko nije isključen. Evo nekoliko zanimljivosti iz povijesti riječkog karnevala!
Ovaj karneval jedan je od najosebujnijih u Europi. Domaćini ga odmilja nazivaju “peto godišnje doba”, što najbolje ilustrira ludilo koje zahvaća riječke ulice. Mesopusni običaji na ovim prostorima vuku korijene iz davnine, kad su po narodnoj predaji tzv. “grde maske” neukrotivim veseljem rastjerivale sile zla, prizivajući proljeće i slaveći rođenje novog života. Mladi muškarci odjeveni u životinjsku kožu, s iscerenim obrazinama na licu, prolazili bi gradom snažno tresući velika zvona, zbog čega su ih prozvali Zvončarima. Zvončari kakve danas srećemo na riječkim ulicama jednaki su onima koji su pred više stoljeća hrabro branili rodnu grudu od najezde Turaka.
Prije više od stotinu godina Rijeka je živjela intenzivan karnevalski život, mnogo intenzivniji od bilo kojeg grada u ovom dijelu Europe. Organizirale su se karnevalske povorke i balovi u kojima je sudjelovalo austrijsko i mađarsko plemstvo, ruske kneginje, njemački baruni i grofovi…
Kad su 1982. riječkim Korzom prošetale tri maskirane grupe duhovitih imena “”Lako ćemo”, “Pehinarski feštari” i “Halubajski zvončari”), nitko nije slutio kakav će razmjer tijekom godina poprimiti sada već tradicionalni “Međunarodni riječki karneval”. Godine 1994. u gradu je održan najveći pokladni spektakl – više od stotinu tisuća gledatelja promatralo je povorku najmaštovitijih maski, što je bio povod primanju Rijeke u punopravno članstvo “Europske udruge karnevalskih gradova”.
Piše: Lucija Kapural
