“Žvakaća guma” iz kamenog doba

Fotografija: Houston's Pediatric Dentist

“Žvakaća guma” o kojoj je ovdje riječ, mješavina je sažvakane brezove smole i u potpunosti je različita od onoga što podrazumijevamo pod tim nazivom danas. Ovaj organski ostatak, neprivlačnog izgleda smeđo-crne boje, nađen na području današnje Danske, na prvi pogled nije obećavao mnogo, ali nam je “ispričao”, zahvaljujući primjeni suvremene tehnologije, jednu nevjerojatnu priču. Nađen je na nalazištu Sytholm na Lollandu, jednom od većih danskih otoka. Ovakvi sitni nalazi su česti na arheološkim lokalitetima Skandinavije. Populacija u Danskoj je u razdoblju iz kojega je nalaz, živjela na prijelazu između starijeg u mlađe kameno doba odnosno u mezolitiku. To je vrijeme u kojem su još uvijek bile dominantne lovačko-sakupljačke zajednice, a koje su intenzivno koristile dostupne resurse, ali se još uvijek nisu počele, barem ne u spomena vrijednoj mjeri, baviti poljoprivredom.

Plavooka Lola

Lokalitet na kojem je nađena “žvakaća guma” je jedinstven po svojoj očuvanosti jer su njegovi nalazi ostali zapečaćeni u blatu zbog čega su organski ostaci iznimno dobro očuvani. Kemijska analiza ovog materijala dala je nevjerojatne rezultate jer su znanstvenici iz sline uspjeli izdvojiti  genetski materijal, kao i sačuvane mikrobe. Ovakav materijal nije neuobičajen na kamenodobnim lokalitetima jer su ljudi od davnina koristili brezinu smolu za izradu alatki tako što bi je omekšali  zagrijavanjem. Zagrijanom odnosno obično sažvakanom smolom su se koristili kao ljepilom za pričvršćivanje primjerice kamenih dijelova alatki na drvene ručke. Genetski kod pohranjen u ovom materijalu pokazalo je da je ovdje riječ o djevojci koja je živjela na području Baltičkog mora oko 3700 pr. Kr. Ona je dobila ime prema otoku gdje je ovaj ostatak nađen. Zahvaljujući tom dragocjenom ostatku prošlosti u kojem je ostao sačuvan njezin genetski kod saznali smo da žena, koja je žvakala ovu gumu, nije podnosila laktozu i da je patila od bolesti desni. Uoči žvakanja ovog materijala pojela je obrok koji je uključivao meso patke i orašaste plodove lješnjaka. Kao i mnogi lovci-skupljači tog vremena, smatra se da je bila plavooka  s tamnom kožom i kosom.

Netolerancija na laktozu 

Prava vrijednost ovog otkrića leži u činjenici da su istraživači uspjeli rekonstruirati cjelokupni ljudski genom bez uobičajene pomoći osteološke građe već analizom sasvim drugog tipa nalaz. Osim što je ovdje izdvojen cjelokupni ljudski genom, identificirana je DNK biljaka i životinja koje je Lola konzumirala prije žvakanja, kao i mikrobi koje su živjeli u njezinim ustima. Njezina netolerancija na laktozu može se povezati s činjenicom da je živjela u vrijeme prije nego li je u Danskoj nastupila faza prelaska na intenzivnije bavljenje stočarstvom i ratarstvom. Lola je živjela u vrijeme kada su ljudi primarno živjeli kao lovci i skupljači koristeći obilato resurse na koje su nailazili.


Lolino zdravstveno stanje

Naime, tek kada su ljudi počeli uzgajati životinje mogla se dogoditi promjena u organizmu, u vidu svojevrsne prilagodbe tijela unosu laktoze. Većina bakterija nađena u Lolinom tijelo je normalna za usta i gornje dišne puteve, ali neke od njih ukazuju na tešku parodontalnu bolest. Uz nju je u Lolinim ustima izolirana bakterija koja izaziva upalu pluća, od koje je ona možda bolovala, kao i Epstein-Barrov virus koji bi mogao ukazivati i na mononukleozu. Nove tehnološke mogućnosti daju priliku da dobijemo uvid ne samo u prehrambene navike nekadašnjih ljudi već i u njihovo zdravstveno stanje, što su podaci koji se tek odnedavno mogu izvući iz odgovarajućeg arheološkog materijala, naravno, uz primjenu najsuvremenije tehnologije.

Više je razloga zašto je Lola žvakala brezinu smolu

Mlada žena je bila svojim genetskim kodom bliža lovcima i sakupljačima s europskog kopna negoli onima iz središnje Skandinavije, što bi moglo upućivati na migracije koje su karakteristične za zajednice lovaca i sakupljača. Zašto je Lola žvakala smolu više je mogućih razloga, možda je to činila zbog potreba za popravcima ili izradom alatki, ali je isto tako moguće da si je na taj način pokušavala pomoći u slučaju zubobolje zbog antiseptičkog djelovanja breze, kao što joj je njezino žvakanje moglo služiti i utaživanju osjećaja gladi ili je u pitanju žvakanje koje je imalo višestruku primjenu. Ovakvi naoko beznačajni nalazi opravdavaju potrebu skupljanja svih, pa i najsitnijih artefakata, ma kako se oni činili nebitnima jer u kontekstu razvoja znanosti i oni mogu donijeti, poput ovog nalaza, čitav spektar novih spoznaja o nekadašnjem životu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari