Opasnost ispod površine: Zubati predatori drevnih voda

Megalodon, morski pas koji je izumro prije otprilike dva i pol milijuna godina, bio je najveći i najmoćniji grabežljivac koji je ikad plivao u oceanu. Dugačak dvadeset pet metara, težak do pedeset pet tona, s dvadeset centimetara dugačkim trokutastim zubima oštrim poput britve (na slici!), bio je na vrhuncu hranidbenog lanca prapovijesnih mora. Nije, međutim, bio jedini monstrum koji je živio u drevnim vodama. Evo još nekoliko primjera podvodne faune iz noćne more: zvuči zlobno, no nekako nam je drago da ovakvi primjerci više ne žive na našem planetu!

Podvodni vampir

Prije četrdeset pet milijuna godina, duboko ispod morske površine, živjela je riba koja kao da je iskočila iz romana Stephena Kinga: imala je mnoštvo oštrih zuba u donjoj čeljusti te jedan jedini, iznimno dugačak zub u gornjoj. Paleontolozi su koj nadjenuli znanstveni naziv Monosmilus chureloides, što bi u slobodnom prijevodu značilo “sabljozubi Churel”. Što je to Churel, možda ćete se zapitati. Pa, riječ je o zubatom čudovištu koje po potrebni mijenja svoje obličje, vrsti vampira iz pakistanskog folklora. Upravo u ovoj azijskoj državi fosil je pronađen. Veličina zuba na donjoj čeljusti postepeno se povećavala odostraga prema naprijed, dok je onaj ogromni zub u gornjoj čeljusti visio iz usta ribe i kad su ova bila zatvorena. Njime je, pretpostavljaju stručnjaci, lovila manje ribe. Možda je, pomoću tog zuba, formirala svojevrsan “kavez” za plijen, slično kako to čine neke dubokooceanske vrste, a možda je njime jednostavno probadala stvorenja koja je htjela pojesti. Anatomska analiza ribe pokazala je nešto zanimljivo: riječ je o srodnici današnjih srdela, znatno manjih riba sa znatno manjim zubima.

Kljunata riba


Prije više od 300 milijuna godina, u razdoblju karbona, u estuarijima na području današnje američke savezne države Novi Meksiko živjela je riba nakaznog izgleda. Riba Tanyrhinichthys mcallisteri, kako je vrsta nazvana, imala je oštre, svijene zube te velike prsne peraje slične onima u raže, a posebnost joj je bila groteskno izdužena njuška koja pomalo podsjeća na kljun. Mnoge današnje ribe, poput sabljarki ili nekih vrsta morskih pasa, imaju duge, ispupčene gubice koje im pomažu u lovu na plijen, no ova morfologija izuzetno je rijetka kod prapovijesnih riba. Proučavajući fosil ovog stvorenja, paleontolozi su otkrili strukture slične kanalićima na mjestu glave. U njima su se po svoj prilici nalazili senzorni organi, pomoću kojih je riba detektirala vibracije i određivala položaj plijena. Bila je to vrlo korisna prilagodba. Naime, voda u estuarijima je često mutna, pa je logično da se ova riba nije oslanjala samo na vid. Morala je imati malu pomoć kako bi se domogla ručka. Vrsta Tanyrhinichthys mcallisteri nije srodna niti jednoj poznatoj izumrloj niti današnjoj ribi duge njuške, pa tu anatomsku osobinu možemo smatrati primjerom konvergentne evolucije, odnosno podudarnosti u građi tijela organizama koji su filogenetski međusobno posve neovisni, ali žive u sličnom okolišu.

Drevni dupini bili su alfa predatori oboružani dugačkim, oštrim zubima!

Prije 24 milijuna godina, u razdoblju oligocena, u dubokom plavetnilu živio je Ankylorhiza tiedemani. Dugačak pet metara, oboružan oštrim zubima pogodnim za komadanje golema plijena i snažnim perajama koje su mu omogućavale kretanje strelovitom brzinom, bio je alfa predator davnih mora. Pri pogledu na fosilne ostatke izumrlog monstruma, teško je povjerovati da je riječ o dalekom rođaku današnjih – dupina! Ovaj sisavac, najveći pripadnik podreda kitova zubana, svojim dimenzijama nije imao premca sve do razdoblja miocena, kad su ga dužinom nadmašile ulješure. Vrsta je prvi put opisana 1970. godine, no tek nedavno paleontolozi su uspjeli pronaći gotovo u potpunosti očuvan kostur drevna grabežljivca. “Fosil koji smo proučavali je nevjerojatan – na raspolaganju nam je stajala kompletna kralježnica, leđna peraja, veći dio rebara i netaknuta lubanja”, s uzbuđenjem priča voditelj istraživanja Robert Boessenecker, paleontolog sa Sveučilišta u Charlestonu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari