Megalodon, morski pas iz razdoblja tercijara, bio je najveći i najopasniji grabežljivac koji je ikad plivao oceanima. Dugačak nevjerojatnih dvadeset pet metara – dvostruko od gospodara kopna Tyrannosaurusa Rexa – težak do pedeset pet tona, s dvadeset centimetara dugačkim trokutastim zubima oštrim poput britve, savršenim za komadanje plijena (naziv “megalodon” doslovce znači “veliki zub”), bio je na vrhuncu hranidbenog lanca prapovijesnih mora. Ilustracije radi, napomenut ćemo da je današnja velika bijela morska psina, strah i trepet oceana, dugačka otprilike koliko i – penis megalodona! Ova golema riba morala je jesti tonu hrane dnevno, i to doslovno. Plijen su joj bili veliki morski sisavci, poput kitova, no povremeno se sladila i životinjama skromnijih dimenzija, dupinima, tuljanima ili manjim morskim psima.
Premda nije imao prirodnih neprijatelja – a kako i bi – ovaj morski pas izumro je prije više od dva i pol milijuna godina, na kraju pliocenske epohe. Među paleontolozima se već desetljećima vode žustre rasprave koje pokušavaju pronaći odgovor na pitanje zašto je do toga došlo. Prema novijoj hipotezi, za izumiranje ovih zastrašujućih predatora zaslužno je hlađenje morskih voda. Prije tri milijuna godina, srednjeamerički morski put, koji je povezivao Atlantski i Pacifički ocean, se zatvorio, a oceani su se dramatično ohladili. Siroti megalodon nije se uspio prilagoditi hladnijim morima, u koja se preselio njegov plijen, što je dovelo do njegovog nestanka s (pra)povijesne pozornice.
Zahvaljujući prošlogodišnjem paleontološkom otkriću u fosilima bogatoj formaciji Chandler Bridge u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini, znanstvenici su uspjeli produbiti spoznaje o ovim izumrlim gorostasima. Ondje su, naime, pronašli fosilizirane zube vrste Carcharocles angustidens, pretka strašnog megalodona. “Zubi koje smo pronašli pripadali su mladuncima. Prije dvadeset četiri milijuna godina, ovo je bilo mrijestilište drevnih morskih pasa, mjesto gdje su rasli i razvijali se u plitkim vodama prije nego što bi zaplivali oceanima”, ispričao je voditelj istraživanja Robert Boessenecker, paleontolog sa Sveučilišta u Charlestonu. Zahvaljujući fromuli koja veličinu morskih pasa procjenjuje na osnovi veličine njihovih zuba, znanstvenici su izračunali da je Carcharocles angustidens bio dugačak oko devet metara, upola manje od svoga potomka megalodona, no opet više od današnjih oceanskih alfa predatora, velikih bijelih morskih pasa (mužjaci narastu do šest metara). Hranio se, pokazalo je istraživanje, drevnin tunama, skušama, morskim kornjačama, dupinima, ražama i manjim morskim psima. Znanstvenici su imali pune ruke posla: proučili su točno osamdeset sedam zuba ovih prapovijesnih ribetina.
Piše: Lucija Kapural
