Žrtve srednjovjekovnog masakra pronađene u bunaru u Engleskoj

Rekonstrukcija lica žrtava: Prof Caroline Wilkinson/Liverpool John Moores University.

Kontinuitet življenja na istim mjestima rezultiraju slučajnim arheološkim nalazima. Upravo su zahvaljujući ovakvom kontinuitetu i novim gradnjama, relativno nedavno nađeni ostaci žrtava srednjovjekovnog masakra u Engleskoj. Zanima li vas što su znanstvenici saznali analizirajući njihove ostatke, zavirite u naš današnji članak.

Izgradnja trgovačkog centra i neočekivan nalaz

Godine 2004. tijekom izgradnje trgovačkog centra u gradu Norwichu u Engleskoj nađen je srednjovjekovni bunar s ostacima  17 osoba. Među ubijenim žrtvama bilo je šest odrasih osoba i čak jedanaestero djece. Nakon pronalaska njihovih ostataka, tijela su dana na analizu, a analizirani genetski materijal je pokazao da je najvjerojatnije  riječ o Aškenazima.

Zašto je Vilim I. Osvajač pozvao Aškenaze?

Aškenazi su jedna od dvije glavne skupine Židova. Ova je grupacija na prijelazu iz ranog u razvijeni srednji vijek osnivala svoja zajednice, najvećim dijelom na području Njemačke i Francuske. U Englesku je Aškenaze iz Rouena u Normandiji pozvao Vilim I. Osvajač u drugoj polovici 11. stoljeća. Njegov je poziv bio pragmatične prirode jer je bila riječ o prosperitetnoj zajednici koja se bavila financijama. Lihvarenje je u tom trenutku bilo zabranjeno kršćanima. Pripadnici ove zajednice mogli su Vilimovom kraljevstvu donijeti novac jer se inače porez naplaćivao u poljoprivrednim dobrima. Na njegov poziv Židovi su se naselili na područjima poput Norwicha, Lincolna, Yorka i nekih drugih mjesta.


Zašto se smatra da su ubijeni baš 1190. godine?

Smatra se da je ova skupina ubijena krajem 12. stoljeća i to od strane križara. Radiokarbonsko datiranje, koje nije u potpunosti precizno, pogubljenje smješta u razdoblje između 1161. i 1216. godine, a što bi značilo da je vrlo vjerojatno da su ovi ljudi pogubljeni 1190.  godine. Povijesni izvori idu u prilog još preciznijem datiraju njihova ubojstva. Za to je zaslužan crkveni kroničar Ralph de Diceto koji navodi da se pokolj Židova u Norwichu dogodio 6. veljače 1190. godine. Tada su prema njegovim zapisima Židovi poklani u svojim kućama. Pobili su ih križari koji su se spremali u novi križarski pohod. Bila je to neka vrsta uvertire u ono što ih je čekalo na Istoku, gdje su se trebali sukobiti sa Saracenima. On je vrijedan povijesni izvor za ovo razdobje jer je bio suvremenik ovih zbivanja

Jedan od nizu antisemitskih masakra

Nakon otkrića bunara s ljudskim ostacima prva pomisao stručnjaka je bila da su ova tijela ovdje deoponirana kako bi se što brže sklonila s ulice kao potencijalan izvor zaraze. Međutim, analiza njihove osteološke građe nije pokazala da su žrtve bolovale od neke zarazne bolesti. Upravo zbog povijesnih zapisa i samog karaktera njihove “grobnice” smatra se da je riječ o masakru. On bi se uklopio u širu sliku ondašnjih zbivanja jer su Židovi u to vrijeme bili suočeni s progonima i ubijanjima u Engleskoj, ali i drugim dijelovima Europe. Poznato je iz povijesne građe da su nekako istovremeno u Yorku Židovi bili zatočeni u tornju od strane krvožedne rulje, nakon čega su počinili samoubojstvo.

Mit o židovskim krvavim ritualima

U to vrijeme je  egzistirao mit da su Židovi provodili krvave rituale u kojima su ubijana kršćanska djeca, a sve to kako bi se domogli nevine krvi. Ovaj je mit nastao upravo u Norwichu i povezuje se sa smrću dječaka koji se nazivao William, i koji je ubijen od 1144. godine, nakon čega je njegova obitelj za ubojstvo optužila Židove.

Zašto su tijela završila u bunaru?  

Analiza ostataka žrtava nije dala točan podatak kako su umrli. Jasno je prema nalazima osteološke građe da su u trenutku bacanja u bunar već bili mrtvi. Židovska zajednica u Norwichu je živjela u blizini ovog bunara pa je on bio praktično rješenje za brzo odlaganje tijela. Prvo su u bunar bačena tijela odraslih, a zatim i djece. Upravo činjenica da je među nađenim tijelima bilo najviše djece ukazuje da bi se ovaj čin mogao povezati s mitom o  krvavim ritualima Židova nad djecom.

Što kaže genetika?

Istraživači su usporedili DNA  žrtava s genomima više od desetak modernih euroazijskih skupina, a  prema dobivenim rezultatima ubijeni su imali najviše genetske sličnosti s aškenaškom populacijom.  Moderna populacija Aškenaza ima veću učestalost određenih genetskih poremećaja, a koji su evidentirani i u pripadnika ove pobijene skupine. Smatra se da su utvrđeni genetski poremećaji posljedica naglog pada populacije i sklapanja bračnih veza isključivo unutar židovske zajednice, što je zbog smanjenja izbora bračnih partnera povećalo učestalost genetskih malformacija.  Antropologinja Caroline Wilkinson, profesorica na Sveučilištu John Moores u Liverpoolu je na temelju osteološke građe napravila rekonstrukcije njihovih lica, a na naslovnici možete vidjeti rekonstrukciju lica djeteta i jedne odrasle osobe.

Nakon toga situacija je u Engleskoj postala još gora po Židove koji su protjerani iz zemlje za Edwarda I. Židovi se u Englesku vraćaju tek u ranomoderno doba. Nakon završene analize, tijela žrtava su pokopana, u skladu s rezultatima genetskih istraživanja, na židovskom groblju u predgrađu Norwicha 2013. godine.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari